Djela apostolska, 8

1. Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.

2. Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.

3. Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuæe, odvlaèio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.

4. Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješæujuæi Rijeè.

5. Filip tako siðe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.

6. Mnoštvo je jednodušno prihvaæalo što je Filip govorio slušajuæi ga i gledajuæi znamenja koja je èinio.

7. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neèisti duhovi vièuæi iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.

8. Nasta tako velika radost u onome gradu.

9. Èovjek se neki, imenom Šimun, u gradu veæ duže bavio èarobnjaštvom i opèaravao narod tvrdeæi da je neki veliki.

10. Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika."

11. A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opèaravao svojim vradžbinama.

12. Ali kad povjerovaše Filipu koji navješæivaše evanðelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.

13. Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajuæi znamenja i èudesa koja su se dogaðala.

14. Kad su apostoli u Jeruzalemu èuli da je Samarija prigrlila rijeè Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.

15. Oni siðoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.

16. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

17. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

18. Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca

19. govoreæi: "Dajte i meni tu moæ da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga."

20. Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steæi!

21. Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!

22. Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.

23. Ta gledam te: žuèju si gorak i nepravdom okovan."

24. Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snaðe ništa od toga što rekoste!"

25. Oni pak pošto posvjedoèiše i dorekoše rijeè Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješæujuæi evanðelje mnogim selima samarijskim.

26. Anðeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poði na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."

27. On usta i poðe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.

28. Vraæao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeðaše na svojim kolima i èitaše proroka Izaiju.

29. Duh reèe Filipu: "Poði i pridruži se tim kolima!"

30. Filip pritrèa i èu gdje onaj èita Izaiju proroka pa æe mu: "Razumiješ li što èitaš?"

31. On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.

32. A èitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.

33. U poniženju sud mu je uskraæen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.

34. Dvoranin se obrati Filipu pa æe mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?

35. Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanðelje: Isusa.

36. Putujuæi tako, stigoše do neke vode pa æe dvoranin: "Evo vode! Što prijeèi da se krstim?"

37. #

38. Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siðoše u vodu te ga Filip krsti.

39. A kad iziðoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,

40. a Filip se naðe u Azotu. I kako je prolazio, navješæivaše evanðelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.