1. Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta.

2. Uroðenici nam iskazivahu nesvakidašnje èovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je poèela kiša i bilo zima.

3. Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruæine izaðe zmija i pripije mu se za ruku.

4. Kad su uroðenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su meðu sobom: "Ovaj je èovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti."

5. Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa;

6. a oni oèekivahu da æe oteæi i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo èekali i vidjeli da mu se ništa neobièno nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

7. U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.

8. A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uðe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeèi ga.

9. Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali.

10. Oni nas mnogim poèastima poèastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno.

11. Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laðom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.

12. Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.

13. Odande ploveæi uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole.

14. Ondje naðosmo braæu koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.

15. Kada su tamošnja braæa èula za nas, iziðoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se.

16. A kad uðosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je èuvao.

17. Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reèe im: "Ja, braæo, ne uèinih ništa protiv naroda ni obièaja otaèkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana.

18. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa èime bih bio zaslužio smrt.

19. Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod.

20. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige."

21. Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braæe o tebi što zlo javio ili rekao.

22. Nego htjeli bismo od tebe èuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjeèi."

23. Nato urekoše dan pa doðoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedoèio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do veèeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.

24. I jedne uvjeriše njegove rijeèi, a drugi nisu vjerovali.

25. Nesložni tako meðu sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reèe još jednu rijeè: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reèe ocima vašim:

26. Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat æete, slušati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti!

27. Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim.

28. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni æe poslušati!"

29. #

30. Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,

31. propovijedao kraljevstvo Božje i nauèavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.



Livros sugeridos


“A mulher forte é a que tem temor de Deus, a que mesmo à custa de sacrifício faz a vontade de Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.