1. vocavit autem Mosen et locutus est ei Dominus de tabernaculo testimonii dicens
2. loquere filiis Israël et dices ad eos homo qui obtulerit ex vobis hostiam Domino de pecoribus id est de bubus et ovibus offerens victimas
3. si holocaustum fuerit ejus oblatio ac de armento masculum inmaculatum offeret ad ostium tabernaculi testimonii ad placandum sibi Dominum
4. ponetque manus super caput hostiæ et acceptabilis erit atque in expiationem ejus proficiens
5. immolabitque vitulum coram Domino et offerent filii Aaron sacerdotes sanguinem ejus fundentes super altaris circuitum quod est ante ostium tabernaculi
6. detractaque pelle hostiæ artus in frusta concident
7. et subicient in altari ignem strue lignorum ante conposita
8. et membra quæ cæsa sunt desuper ordinantes caput videlicet et cuncta quæ adherent jecori
9. intestinis et pedibus lotis aqua adolebitque ea sacerdos super altare in holocaustum et suavem odorem Domino
10. quod si de pecoribus oblatio est de ovibus sive de capris holocaustum anniculum et absque macula offeret
11. immolabitque ad latus altaris quod respicit ad aquilonem coram Domino sanguinem vero illius fundent super altare filii Aaron per circuitum
12. dividentque membra caput et omnia quæ adherent jecori et inponent super ligna quibus subiciendus est ignis
13. intestina vero et pedes lavabunt aqua et oblata omnia adolebit sacerdos super altare in holocaustum et odorem suavissimum Domino
14. sin autem de avibus holocausti oblatio fuerit Domino de turturibus et pullis columbæ
15. offeret eam sacerdos ad altare et retorto ad collum capite ac rupto vulneris loco decurrere faciet sanguinem super crepidinem altaris
16. vesiculam vero gutturis et plumas proiciet propter altare ad orientalem plagam in loco in quo cineres effundi solent
17. confringetque ascellas ejus et non secabit nec ferro dividet eam et adolebit super altare lignis igne subposito holocaustum est et oblatio suavissimi odoris Domino
Fusnote:
1:1-3 - Gospodin upućuje Mojsija o žrtvama paljenicama, koje trebaju biti životinje bez mane. Žrtva paljenica simbolizira potpuno posvećenje Bogu i priznanje Njegove suverenosti. Ova žrtva je potpuni čin štovanja (vidi također Izlazak 29:18 i Rimljanima 12:1).
1:4-5 - Ponudilac je stavio ruku na životinju, označavajući prijenos svoje krivnje. Ovo pokazuje važnost pomirbene žrtve i zamjene kao načela božanskog oprosta (vidi također Izaija 53:6 i 2. Korinćanima 5:21).
1:6-9 - Svećenik je trebao spaliti žrtvu paljenicu na žrtveniku, stvarajući ugodan miris Gospodinu. Ovo simbolizira želju da se ugodi Bogu iskrenom i potpunom žrtvom (vidi također Efežanima 5:2 i Postanak 8:21).
1:10-13 - Ponude mogu uključivati različite vrste životinja, omogućujući ljudima različitih društvenih pozadina da sudjeluju. Ovo pokazuje dostupnost štovanja Bogu bez obzira na ekonomski status (vidi također Luka 2:24 i Marko 12:41-44).
1:14-17 - Žrtvovanje ptica bilo je dopušteno za najsiromašnije, pokazujući uključenost svih u bogoslužje. Bog prihvaća ponude koje dolaze iz čistog srca, bez obzira na materijalnu vrijednost (vidi također Psalam 51:17 i 2. Korinćanima 8:12).
Stihovi vezani uz Liber Leviticus, 1:
Levitski zakonik, poglavlje 1, uvodi zakone o žrtvama paljenicama. Koja je svrha ove specifične žrtve? Ovaj temeljni tekst opisuje postupke prinošenja paljenica od goveda, ovaca, koza i ptica. Poglavlje naglašava potrebu za darovima bez mane, polaganjem ruku, prolijevanjem krvi i potpunim spaljivanjem životinje. Levitski zakonik 1 utvrđuje žrtvu paljenicu kao čin potpunog posvećenja i pomirenja. Istražite s nama pet biblijskih odlomaka koji dublje zadiru u značenje ove ključne žrtve u izraelskom bogoslužju.
Hebrejima 10:1: "Zakon je samo sjena budućih dobara, a ne njihova stvarnost. Zato ona nikada ne uspijeva istim žrtvama koje se ponavljaju iz godine u godinu usavršiti one koji dolaze na bogoslužje." - Ovaj stih povezuje žrtve opisane u Levitskom zakoniku 1 s Kristovim djelom, pokazujući da su one bile predslika savršene žrtve.
Rimljanima 12:1: "Zato vas, braćo, milosrđem Božjim molim, prinesite sami sebe na žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu; Ovo je vaše racionalno obožavanje." - Pavao koristi žrtveni jezik Levitskog zakonika 1 da bi opisao vjernikovo duhovno predanje Bogu.
Efežanima 5,2: "I živite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu na ugodni miris Bogu." - Ovaj stih aludira na "ugodan miris" spomenut u Levitskom zakoniku 1:9, primjenjujući ga na Kristovu žrtvu.
1. Petrova 1,18-19: "Jer znate da niste propadljivim stvarima poput srebra ili zlata bili otkupljeni od vašeg ispraznog načina života koji vam je predan od vaših predaka, nego dragocjenom krvlju Kristovom, kao od janjeta bez mane i mane." - Petar koristi jezik besprijekorne žrtve iz Levitskog zakonika 1,3 da bi opisao Kristovu žrtvu.
Filipljanima 4:18: "Dobio sam sve, a ovo što imam je više nego dovoljno. Sada sam dobro opskrbljen kad sam od Epafrodita primio donacije koje ste poslali. Oni su prinos mirisan, žrtva ugodna, Bogu ugodna." - Pavao koristi žrtveni jezik Levitskog zakonika 1 da bi opisao žrtve Filipljanima.
FAQ:
Koja je bila svrha žrtava paljenica u Levitskom zakoniku 1?
Žrtve paljenice prinošene su kao okajanje za grijehe, kao potpuna žrtva Bogu. Neokaljana životinja simbolizirala je čistoću potrebnu za oprost. (Levitski zakonik 1,3-4)
Koje su životinje bile prihvaćene za žrtve paljenice?
Prihvaćene životinje uključivale su volove, ovce ili ptice, poput grlica i golubova, sve bez nedostataka. Trebalo ih je žrtvovati prema utvrđenim propisima. (Levitski zakonik 1:2, 10, 14)
Kako je svećenik izvršio žrtvu paljenicu?
Svećenik je krvlju životinje poškropio oltar, a zatim tijelo spalio kao žrtvu Bogu. Ovaj ritual je simbolizirao potpuno predanje Gospodinu. (Levitski zakonik 1:5, 9)
Zašto je žrtvovanje životinja bilo potrebno u Levitskom zakoniku?
Žrtvovanje životinja predstavljalo je zamjenu za grijehe prinositelja, ukazujući na potrebu pomirenja pred Bogom. (Levitski zakonik 1:4)
Što možemo naučiti o Božjem karakteru iz Levitskog zakonika 1?
Levitski zakonik 1 otkriva Božju svetost i potrebu za pročišćenjem u Njegovoj prisutnosti, naglašavajući vrijednost žrtve. (Levitski zakonik 1,1-17)
