1. egeneto de wV h hmera auth kai hlqon oi aggeloi tou qeou parasthnai enanti kuriou kai o diaboloV hlqen en mesw autwn parasthnai enantion tou kuriou
2. kai eipen o kurioV tw diabolw poqen su erch tote eipen o diaboloV enwpion tou kuriou diaporeuqeiV thn up' ouranon kai emperipathsaV thn sumpasan pareimi
3. eipen de o kurioV proV ton diabolon prosesceV oun tw qeraponti mou iwb oti ouk estin kat' auton twn epi thV ghV anqrwpoV akakoV alhqinoV amemptoV qeosebhV apecomenoV apo pantoV kakou eti de ecetai akakiaV su de eipaV ta uparconta autou dia kenhV apolesai
4. upolabwn de o diaboloV eipen tw kuriw derma uper dermatoV osa uparcei anqrwpw uper thV yuchV autou ekteisei
5. ou mhn de alla aposteilaV thn ceira sou ayai twn ostwn autou kai twn sarkwn autou ei mhn eiV proswpon se euloghsei
6. eipen de o kurioV tw diabolw idou paradidwmi soi auton monon thn yuchn autou diafulaxon
7. exhlqen de o diaboloV apo tou kuriou kai epaisen ton iwb elkei ponhrw apo podwn ewV kefalhV
8. kai elaben ostrakon ina ton icwra xuh kai ekaqhto epi thV kopriaV exw thV polewV
9. cronou de pollou probebhkotoV eipen autw h gunh autou mecri tinoV karterhseiV legwn [9a] idou anamenw cronon eti mikron prosdecomenoV thn elpida thV swthriaV mou [9b] idou gar hfanistai sou to mnhmosunon apo thV ghV uioi kai qugatereV emhV koiliaV wdineV kai ponoi ouV eiV to kenon ekopiasa meta mocqwn [9c] su te autoV en sapria skwlhkwn kaqhsai dianuktereuwn aiqrioV [9d] kagw planhtiV kai latriV topon ek topou periercomenh kai oikian ex oikiaV prosdecomenh ton hlion pote dusetai ina anapauswmai twn mocqwn kai twn odunwn ai me nun sunecousin [9e] alla eipon ti rhma eiV kurion kai teleuta
10. o de embleyaV eipen auth wsper mia twn afronwn gunaikwn elalhsaV ei ta agaqa edexameqa ek ceiroV kuriou ta kaka ouc upoisomen en pasin toutoiV toiV sumbebhkosin autw ouden hmarten iwb toiV ceilesin enantion tou qeou
11. akousanteV de oi treiV filoi autou ta kaka panta ta epelqonta autw paregenonto ekastoV ek thV idiaV cwraV proV auton elifaV o qaimanwn basileuV baldad o saucaiwn turannoV swfar o minaiwn basileuV kai paregenonto proV auton omoqumadon tou parakalesai kai episkeyasqai auton
12. idonteV de auton porrwqen ouk epegnwsan kai bohsanteV fwnh megalh eklausan rhxanteV ekastoV thn eautou stolhn kai katapasamenoi ghn
13. parekaqisan autw epta hmeraV kai epta nuktaV kai oudeiV autwn elalhsen ewrwn gar thn plhghn deinhn ousan kai megalhn sfodra
Fusnote:
2:1-6 - Drugi nebeski susret između Boga i Sotone ponovno potvrđuje Jobov integritet, koji ostaje vjeran čak i nakon nesreća. Ovo naglašava Jobov karakter i važnost ustrajnosti u vjeri u suočavanju s nevoljama (vidi također Jakovljevu 1,2-4 i 1. Petrovu 1,6-7).
2:7-8 - Jobova bolest je ekstremna kušnja fizičke i emocionalne patnje. Bol koju podnosi pojačava stvarnost ljudske patnje i ranjivost ljudskog stanja (vidi također Psalam 38:3-4 i 2. Korinćanima 4:16-18).
2:9-10 - Jobova žena predlaže mu da prokune Boga i umre, otkrivajući bol i beznađe koje patnja može donijeti. Jobov odgovor pokazuje njegovu nepokolebljivu vjeru i otpornost, podsjećajući nas na važnost povjerenja u Boga čak i kada oni oko nas sumnjaju (vidi također Rimljanima 14:8 i Filipljanima 4:13).
2:11-13 - Posjet Jobovih prijatelja, koji ga dolaze utješiti, ilustrira ulogu zajednice u patnji. Međutim, njihova prisutnost i početna šutnja također odražavaju poteškoće u razumijevanju patnje drugih (vidi također Galaćanima 6:2 i 2. Korinćanima 1:3-4).
02:13 - Šutnja Jobovih prijatelja, koji sjede s njim u žalosti, naglašava dubinu njegove patnje. Ponekad je biti prisutan i slušati važnije nego pokušavati ponuditi verbalna objašnjenja ili utjehu (vidi također Izreke 25:11 i Propovjednik 3:1-8).
Stihovi vezani uz Jó, 2:
Drugo poglavlje o Jobu pooštrava iskušenje pravednika. Kako Job reagira na gubitak zdravlja? Ovaj snažan tekst opisuje Sotonin drugi izazov, Jobovu fizičku nevolju i predstavljanje njegove žene i prijatelja. Poglavlje se bavi temama kao što su integritet pod pritiskom, uloga supružnika u kušnjama i početak rasprave o patnji. Job 2 postavlja pozornicu za teološke rasprave koje će uslijediti. Istražite s nama pet biblijskih odlomaka koji se odnose na duboke teme ovog ključnog poglavlja.
2. Korinćanima 12,7: "Zato, da se ne bih uzvisio, dan mi je trn u tijelu, glasnik sotonin, da me muči." - Ovaj odlomak odjekuje Jobovoj fizičkoj patnji koju je Bog dopustio u Jobu 2, pokazujući kako patnja može imati božansku svrhu.
Jakovljeva 1:12: "Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji, jer će nakon što prođe, primiti vijenac života koji je Bog obećao onima koji ga ljube." - Ovaj stih odražava Jobovu ustrajnost u suočavanju s kušnjama opisanim u Jobu 2.
Otkrivenje 2:10: "Ne boj se onoga što ćeš pretrpjeti. Kažem vam, đavao će neke od vas baciti u tamnicu da vas iskuša, pa ćete deset dana biti progonjeni. Budi vjeran do smrti, i dat ću ti krunu života." - Ovaj odlomak odražava ispit vjernosti s kojim se Job suočava u Jobu 2, naglašavajući važnost vjernosti usred patnje.
Rimljanima 12:15: "Radujte se s onima koji se raduju; plakati s onima koji plaču." - Ovaj stih odražava stav Jobovih prijatelja u 2,11-13, koji su ga došli utješiti i plakati s njim.
1. Petrova 3,9: "Ne uzvraćaj zlom za zlo niti uvredom za uvredu; naprotiv, blagoslivljaju; jer na to ste pozvani da primite blagoslov u baštinu." - Ovaj je odlomak u suprotnosti s prijedlogom Jobove žene u 2,9, naglašavajući važnost očuvanja integriteta čak i u slučaju nedaća.
FAQ:
Što se dogodilo u Jobovoj drugoj kušnji?
Sotona je, ponovno izazivajući Jobovu vjeru, zamolio Boga da mu dopusti da utječe na Jobovo tijelo. Job je ostao s bolnim ranama, ali nije psovao Boga. (Job 2,1-8)
Kako je Jobova žena reagirala na njegovu patnju?
Jobova žena mu je predložila da prokune Boga i umre, no Job ju je prekorio rekavši da treba prihvatiti dobro i zlo koje Bog dopušta. (Job 2,9-10)
Kako su Jobovi prijatelji reagirali na njegovu patnju?
Tri Jobova prijatelja, Elifaz, Bildad i Sofar, došla su ga posjetiti, a kad su ga vidjeli u bolovima, šutjeli su sedam dana, nijemi od svoje tuge. (Job 2:11-13)
Kakav je bio Jobov stav prema fizičkoj patnji?
Čak ni pod jakom boli, Job se nije pobunio protiv Boga. Doveo je u pitanje svoje postojanje, ali je zadržao svoje povjerenje u Boga. (Job 2,7-10)
Što nas Jobova patnja uči o vjeri?
Jobova nas patnja uči da prava vjera ne ovisi o materijalnim blagoslovima, već se temelji na nepokolebljivom povjerenju u Boga, bez obzira na okolnosti. (Job 2,9-10)
