1. El día en que los hijos de Dios fueron a presentarse delante del Señor, también fue el Adversario en medio de ellos, para presentarse delante del Señor.
2. El Señor le dijo: "¿De dónde vienes?". El Adversario respondió al Señor: "De rondar por la tierra, yendo de aquí para allá".
3. Entonces el Señor le dijo: "¿Te has fijado en mi servidor Job? No hay nadie como él sobre la tierra: es un hombre íntegro y recto, temeroso de Dios y alejado del mal. Él todavía se mantiene firme en su integridad, y en vano me has instigado contra él para perderlo".
4. El Adversario respondió al Señor: "¡Piel por piel! Un hombre da todo lo que tiene a cambio de su vida.
5. Pero extiende tu mano contra él y tócalo en sus huesos y en su carne: ¡seguro que te maldecirá en la cara!".
6. El Señor respondió al Adversario: "Está bien. Ahí lo tienes en tu poder, pero respétale la vida".
7. El Adversario se alejó de la presencia del Señor, e hirió a Job con una úlcera maligna, desde la planta de los pies hasta la cabeza.
8. Job tomó entonces un pedazo de teja para rascarse, y permaneció sentado en medio de la ceniza.
9. Su mujer le dijo: "¿Todavía vas a mantenerte firme en tu integridad? Maldice a Dios y muere de una vez".
10. Pero él le respondió: "Hablas como una mujer insensata. Si aceptamos de Dios lo bueno, ¿no aceptaremos también lo malo?". En todo esto, Job no pecó con sus labios.
11. Tres amigos de Job se enteraron de todos los males que le habían sobrevenido, y llegaron cada uno de su país. Eran Elifaz de Temán, Bildad de Súaj y Sofar de Naamá, los cuales se pusieron de acuerdo para ir a expresarle sus condolencias y consolarlo.
12. Al divisarlo de lejos, no lo reconocieron. Entonces se pusieron a llorar a gritos, rasgaron sus mantos y arrojaron polvo sobre sus cabezas.
13. Después permanecieron sentados en el suelo junto a él, siete días y siete noches, sin decir una sola palabra, porque veían que su dolor era muy grande.
Fusnote:
2:1-6 - Drugi nebeski susret između Boga i Sotone ponovno potvrđuje Jobov integritet, koji ostaje vjeran čak i nakon nesreća. Ovo naglašava Jobov karakter i važnost ustrajnosti u vjeri u suočavanju s nevoljama (vidi također Jakovljevu 1,2-4 i 1. Petrovu 1,6-7).
2:7-8 - Jobova bolest je ekstremna kušnja fizičke i emocionalne patnje. Bol koju podnosi pojačava stvarnost ljudske patnje i ranjivost ljudskog stanja (vidi također Psalam 38:3-4 i 2. Korinćanima 4:16-18).
2:9-10 - Jobova žena predlaže mu da prokune Boga i umre, otkrivajući bol i beznađe koje patnja može donijeti. Jobov odgovor pokazuje njegovu nepokolebljivu vjeru i otpornost, podsjećajući nas na važnost povjerenja u Boga čak i kada oni oko nas sumnjaju (vidi također Rimljanima 14:8 i Filipljanima 4:13).
2:11-13 - Posjet Jobovih prijatelja, koji ga dolaze utješiti, ilustrira ulogu zajednice u patnji. Međutim, njihova prisutnost i početna šutnja također odražavaju poteškoće u razumijevanju patnje drugih (vidi također Galaćanima 6:2 i 2. Korinćanima 1:3-4).
02:13 - Šutnja Jobovih prijatelja, koji sjede s njim u žalosti, naglašava dubinu njegove patnje. Ponekad je biti prisutan i slušati važnije nego pokušavati ponuditi verbalna objašnjenja ili utjehu (vidi također Izreke 25:11 i Propovjednik 3:1-8).
Stihovi vezani uz Job, 2:
Drugo poglavlje o Jobu pooštrava iskušenje pravednika. Kako Job reagira na gubitak zdravlja? Ovaj snažan tekst opisuje Sotonin drugi izazov, Jobovu fizičku nevolju i predstavljanje njegove žene i prijatelja. Poglavlje se bavi temama kao što su integritet pod pritiskom, uloga supružnika u kušnjama i početak rasprave o patnji. Job 2 postavlja pozornicu za teološke rasprave koje će uslijediti. Istražite s nama pet biblijskih odlomaka koji se odnose na duboke teme ovog ključnog poglavlja.
2. Korinćanima 12,7: "Zato, da se ne bih uzvisio, dan mi je trn u tijelu, glasnik sotonin, da me muči." - Ovaj odlomak odjekuje Jobovoj fizičkoj patnji koju je Bog dopustio u Jobu 2, pokazujući kako patnja može imati božansku svrhu.
Jakovljeva 1:12: "Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji, jer će nakon što prođe, primiti vijenac života koji je Bog obećao onima koji ga ljube." - Ovaj stih odražava Jobovu ustrajnost u suočavanju s kušnjama opisanim u Jobu 2.
Otkrivenje 2:10: "Ne boj se onoga što ćeš pretrpjeti. Kažem vam, đavao će neke od vas baciti u tamnicu da vas iskuša, pa ćete deset dana biti progonjeni. Budi vjeran do smrti, i dat ću ti krunu života." - Ovaj odlomak odražava ispit vjernosti s kojim se Job suočava u Jobu 2, naglašavajući važnost vjernosti usred patnje.
Rimljanima 12:15: "Radujte se s onima koji se raduju; plakati s onima koji plaču." - Ovaj stih odražava stav Jobovih prijatelja u 2,11-13, koji su ga došli utješiti i plakati s njim.
1. Petrova 3,9: "Ne uzvraćaj zlom za zlo niti uvredom za uvredu; naprotiv, blagoslivljaju; jer na to ste pozvani da primite blagoslov u baštinu." - Ovaj je odlomak u suprotnosti s prijedlogom Jobove žene u 2,9, naglašavajući važnost očuvanja integriteta čak i u slučaju nedaća.
FAQ:
Što se dogodilo u Jobovoj drugoj kušnji?
Sotona je, ponovno izazivajući Jobovu vjeru, zamolio Boga da mu dopusti da utječe na Jobovo tijelo. Job je ostao s bolnim ranama, ali nije psovao Boga. (Job 2,1-8)
Kako je Jobova žena reagirala na njegovu patnju?
Jobova žena mu je predložila da prokune Boga i umre, no Job ju je prekorio rekavši da treba prihvatiti dobro i zlo koje Bog dopušta. (Job 2,9-10)
Kako su Jobovi prijatelji reagirali na njegovu patnju?
Tri Jobova prijatelja, Elifaz, Bildad i Sofar, došla su ga posjetiti, a kad su ga vidjeli u bolovima, šutjeli su sedam dana, nijemi od svoje tuge. (Job 2:11-13)
Kakav je bio Jobov stav prema fizičkoj patnji?
Čak ni pod jakom boli, Job se nije pobunio protiv Boga. Doveo je u pitanje svoje postojanje, ali je zadržao svoje povjerenje u Boga. (Job 2,7-10)
Što nas Jobova patnja uči o vjeri?
Jobova nas patnja uči da prava vjera ne ovisi o materijalnim blagoslovima, već se temelji na nepokolebljivom povjerenju u Boga, bez obzira na okolnosti. (Job 2,9-10)