1. ἐγένετο δὲ ὡς ἡ ἡμέρα αὕτη καὶ ἦλθον οἱ ἄγγελοι τοῦ θεοῦ παραστῆναι ἔναντι κυρίου καὶ ὁ διάβολος ἦλθεν ἐν μέσῳ αὐτῶν παραστῆναι ἐναντίον τοῦ κυρίου
2. καὶ εἶπεν ὁ κύριος τῷ διαβόλῳ πόθεν σὺ ἔρχῃ τότε εἶπεν ὁ διάβολος ἐνώπιον τοῦ κυρίου διαπορευθεὶς τὴν ὑπ’ οὐρανὸν καὶ ἐμπεριπατήσας τὴν σύμπασαν πάρειμι
3. εἶπεν δὲ ὁ κύριος πρὸς τὸν διάβολον προσέσχες οὖν τῷ θεράποντί μου Ιωβ ὅτι οὐκ ἔστιν κατ’ αὐτὸν τῶν ἐπὶ τῆς γῆς ἄνθρωπος ἄκακος ἀληθινός ἄμεμπτος θεοσεβής ἀπεχόμενος ἀπὸ παντὸς κακοῦ ἔτι δὲ ἔχεται ἀκακίας σὺ δὲ εἶπας τὰ ὑπάρχοντα αὐτοῦ διὰ κενῆς ἀπολέσαι
4. ὑπολαβὼν δὲ ὁ διάβολος εἶπεν τῷ κυρίῳ δέρμα ὑπὲρ δέρματος ὅσα ὑπάρχει ἀνθρώπῳ ὑπὲρ τῆς ψυχῆς αὐτοῦ ἐκτείσει
5. οὐ μὴν δὲ ἀλλὰ ἀποστείλας τὴν χεῖρά σου ἅψαι τῶν ὀστῶν αὐτοῦ καὶ τῶν σαρκῶν αὐτοῦ εἰ μὴν εἰς πρόσωπόν σε εὐλογήσει
6. εἶπεν δὲ ὁ κύριος τῷ διαβόλῳ ἰδοὺ παραδίδωμί σοι αὐτόν μόνον τὴν ψυχὴν αὐτοῦ διαφύλαξον
7. ἐξῆλθεν δὲ ὁ διάβολος ἀπὸ τοῦ κυρίου καὶ ἔπαισεν τὸν Ιωβ ἕλκει πονηρῷ ἀπὸ ποδῶν ἕως κεφαλῆς
8. καὶ ἔλαβεν ὄστρακον ἵνα τὸν ἰχῶρα ξύῃ καὶ ἐκάθητο ἐπὶ τῆς κοπρίας ἔξω τῆς πόλεως
9. χρόνου δὲ πολλοῦ προβεβηκότος εἶπεν αὐτῷ ἡ γυνὴ αὐτοῦ μέχρι τίνος καρτερήσεις λέγων (9a) ἰδοὺ ἀναμένω χρόνον ἔτι μικρὸν προσδεχόμενος τὴν ἐλπίδα τῆς σωτηρίας μου (9b) ἰδοὺ γὰρ ἠφάνισταί σου τὸ μνημόσυνον ἀπὸ τῆς γῆς υἱοὶ καὶ θυγατέρες ἐμῆς κοιλίας ὠδῖνες καὶ πόνοι οὓς εἰς τὸ κενὸν ἐκοπίασα μετὰ μόχθων (9c) σύ τε αὐτὸς ἐν σαπρίᾳ σκωλήκων κάθησαι διανυκτερεύων αἴθριος (9d) κἀγὼ πλανῆτις καὶ λάτρις τόπον ἐκ τόπου περιερχομένη καὶ οἰκίαν ἐξ οἰκίας προσδεχομένη τὸν ἥλιον πότε δύσεται ἵνα ἀναπαύσωμαι τῶν μόχθων καὶ τῶν ὀδυνῶν αἵ με νῦν συνέχουσιν (9e) ἀλλὰ εἰπόν τι ῥῆμα εἰς κύριον καὶ τελεύτα
10. ὁ δὲ ἐμβλέψας εἶπεν αὐτῇ ὥσπερ μία τῶν ἀφρόνων γυναικῶν ἐλάλησας εἰ τὰ ἀγαθὰ ἐδεξάμεθα ἐκ χειρὸς κυρίου τὰ κακὰ οὐχ ὑποίσομεν ἐν πᾶσιν τούτοις τοῖς συμβεβηκόσιν αὐτῷ οὐδὲν ἥμαρτεν Ιωβ τοῖς χείλεσιν ἐναντίον τοῦ θεοῦ
11. ἀκούσαντες δὲ οἱ τρεῖς φίλοι αὐτοῦ τὰ κακὰ πάντα τὰ ἐπελθόντα αὐτῷ παρεγένοντο ἕκαστος ἐκ τῆς ἰδίας χώρας πρὸς αὐτόν Ελιφας ὁ Θαιμανων βασιλεύς Βαλδαδ ὁ Σαυχαίων τύραννος Σωφαρ ὁ Μιναίων βασιλεύς καὶ παρεγένοντο πρὸς αὐτὸν ὁμοθυμαδὸν τοῦ παρακαλέσαι καὶ ἐπισκέψασθαι αὐτόν
12. ἰδόντες δὲ αὐτὸν πόρρωθεν οὐκ ἐπέγνωσαν καὶ βοήσαντες φωνῇ μεγάλῃ ἔκλαυσαν ῥήξαντες ἕκαστος τὴν ἑαυτοῦ στολὴν καὶ καταπασάμενοι γῆν
13. παρεκάθισαν αὐτῷ ἑπτὰ ἡμέρας καὶ ἑπτὰ νύκτας καὶ οὐδεὶς αὐτῶν ἐλάλησεν ἑώρων γὰρ τὴν πληγὴν δεινὴν οὖσαν καὶ μεγάλην σφόδρα
Fusnote:
2:1-6 - Drugi nebeski susret između Boga i Sotone ponovno potvrđuje Jobov integritet, koji ostaje vjeran čak i nakon nesreća. Ovo naglašava Jobov karakter i važnost ustrajnosti u vjeri u suočavanju s nevoljama (vidi također Jakovljevu 1,2-4 i 1. Petrovu 1,6-7).
2:7-8 - Jobova bolest je ekstremna kušnja fizičke i emocionalne patnje. Bol koju podnosi pojačava stvarnost ljudske patnje i ranjivost ljudskog stanja (vidi također Psalam 38:3-4 i 2. Korinćanima 4:16-18).
2:9-10 - Jobova žena predlaže mu da prokune Boga i umre, otkrivajući bol i beznađe koje patnja može donijeti. Jobov odgovor pokazuje njegovu nepokolebljivu vjeru i otpornost, podsjećajući nas na važnost povjerenja u Boga čak i kada oni oko nas sumnjaju (vidi također Rimljanima 14:8 i Filipljanima 4:13).
2:11-13 - Posjet Jobovih prijatelja, koji ga dolaze utješiti, ilustrira ulogu zajednice u patnji. Međutim, njihova prisutnost i početna šutnja također odražavaju poteškoće u razumijevanju patnje drugih (vidi također Galaćanima 6:2 i 2. Korinćanima 1:3-4).
02:13 - Šutnja Jobovih prijatelja, koji sjede s njim u žalosti, naglašava dubinu njegove patnje. Ponekad je biti prisutan i slušati važnije nego pokušavati ponuditi verbalna objašnjenja ili utjehu (vidi također Izreke 25:11 i Propovjednik 3:1-8).
Stihovi vezani uz Jó, 2:
Drugo poglavlje o Jobu pooštrava iskušenje pravednika. Kako Job reagira na gubitak zdravlja? Ovaj snažan tekst opisuje Sotonin drugi izazov, Jobovu fizičku nevolju i predstavljanje njegove žene i prijatelja. Poglavlje se bavi temama kao što su integritet pod pritiskom, uloga supružnika u kušnjama i početak rasprave o patnji. Job 2 postavlja pozornicu za teološke rasprave koje će uslijediti. Istražite s nama pet biblijskih odlomaka koji se odnose na duboke teme ovog ključnog poglavlja.
2. Korinćanima 12,7: "Zato, da se ne bih uzvisio, dan mi je trn u tijelu, glasnik sotonin, da me muči." - Ovaj odlomak odjekuje Jobovoj fizičkoj patnji koju je Bog dopustio u Jobu 2, pokazujući kako patnja može imati božansku svrhu.
Jakovljeva 1:12: "Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji, jer će nakon što prođe, primiti vijenac života koji je Bog obećao onima koji ga ljube." - Ovaj stih odražava Jobovu ustrajnost u suočavanju s kušnjama opisanim u Jobu 2.
Otkrivenje 2:10: "Ne boj se onoga što ćeš pretrpjeti. Kažem vam, đavao će neke od vas baciti u tamnicu da vas iskuša, pa ćete deset dana biti progonjeni. Budi vjeran do smrti, i dat ću ti krunu života." - Ovaj odlomak odražava ispit vjernosti s kojim se Job suočava u Jobu 2, naglašavajući važnost vjernosti usred patnje.
Rimljanima 12:15: "Radujte se s onima koji se raduju; plakati s onima koji plaču." - Ovaj stih odražava stav Jobovih prijatelja u 2,11-13, koji su ga došli utješiti i plakati s njim.
1. Petrova 3,9: "Ne uzvraćaj zlom za zlo niti uvredom za uvredu; naprotiv, blagoslivljaju; jer na to ste pozvani da primite blagoslov u baštinu." - Ovaj je odlomak u suprotnosti s prijedlogom Jobove žene u 2,9, naglašavajući važnost očuvanja integriteta čak i u slučaju nedaća.
FAQ:
Što se dogodilo u Jobovoj drugoj kušnji?
Sotona je, ponovno izazivajući Jobovu vjeru, zamolio Boga da mu dopusti da utječe na Jobovo tijelo. Job je ostao s bolnim ranama, ali nije psovao Boga. (Job 2,1-8)
Kako je Jobova žena reagirala na njegovu patnju?
Jobova žena mu je predložila da prokune Boga i umre, no Job ju je prekorio rekavši da treba prihvatiti dobro i zlo koje Bog dopušta. (Job 2,9-10)
Kako su Jobovi prijatelji reagirali na njegovu patnju?
Tri Jobova prijatelja, Elifaz, Bildad i Sofar, došla su ga posjetiti, a kad su ga vidjeli u bolovima, šutjeli su sedam dana, nijemi od svoje tuge. (Job 2:11-13)
Kakav je bio Jobov stav prema fizičkoj patnji?
Čak ni pod jakom boli, Job se nije pobunio protiv Boga. Doveo je u pitanje svoje postojanje, ali je zadržao svoje povjerenje u Boga. (Job 2,7-10)
Što nas Jobova patnja uči o vjeri?
Jobova nas patnja uči da prava vjera ne ovisi o materijalnim blagoslovima, već se temelji na nepokolebljivom povjerenju u Boga, bez obzira na okolnosti. (Job 2,9-10)
