Knjiga Sirahova, 27
1. Radi probitka mnogi griješe, i tko traži bogatstvo biva nemilosrdan.
1. Propter lucrum multi deliquerunt; et, qui quaerit locupletari, avertet oculum suum.
2. Kolac se zabija izmeðu dva kamena, a grijeh se utiskuje izmeðu kupnje i prodaje.
2. Sicut in medio compaginis lapidum palus figitur, sic et inter medium venditionis et emptionis constringitur peccatum.
3. Tko se èvrsto ne drži straha Gospodnjeg kuæa æe mu brzo propasti.
3. []
4. Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci èovjekovi izbijaju u govoru njegovu.
4. Si non in timore Domini tenueris te, instanter cito subvertetur domus tua.
5. Lonèareve posude peæ iskušava, a èovjeka njegov govor.
5. Sicut in percussura cribri remanent quisquiliae, sic peripsemata hominis in cogitatu illius.
6. Obradu voæke oèituje njezin plod: tako i rijeèi èovjekove otkrivaju njegove osjeæaje.
6. Vasa figuli probat fornax, et homines iustos tentatio tribulationis.
7. Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi.
7. Sicut rusticationem ligni ostendit fructus illius, sic verbum ex cogitatu cordis hominis.
8. Ako težiš pravdi, naæi æeš je i obuæi æeš je kao sveèanu odoru.
8. Ante sermonem non laudes virum: haec enim tentatio est hominum.
9. Ptice se jate sa sebi sliènima, i pravica se svraæa onima koji je vrše.
9. Si sequaris iustitiam, apprehendes illam et indues quasi poderem honoris et inhabitabis cum ea, et proteget te in sempiternum, et in die agnitionis invenies firmamentum.
10. Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji èine nepravdu.
10. Volatilia ad sibi similia conveniunt, et veritas ad eos, qui operantur illam, revertetur.
11. Govor je pobožna èovjeka uvijek pun mudrosti, a luðak se mijenja poput mjeseca.
11. Leo venationi insidiatur semper, sic peccata operantibus iniquitates.
12. Kad si meðu bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi bez straha.
12. Loquela timorati semper in sapientia manet; stultus autem sicut luna mutatur.
13. Sablažnjiv je govor luðaèki i smijeh je njihov grešna razuzdanost.
13. In medio insensatorum serva tempus, in medio autem cogitantium assiduus esto.
14. Govor s mnogim zakletvama podiže èovjeku vlasi, i kad se takvi svaðaju, zaèepiti je uši.
14. Loquela stultorum odiosa, et risus illorum in deliciis peccati.
15. Svaða oholih ljudi završava se krvlju, i muèno se slušaju grdnje njihove.
15. Loquacitas multum iurantis horripilationem capiti statuet, et rixa illorum obturatio aurium.
16. Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neæe više naæi prijatelja po srcu svojem.
16. Effusio sanguinis rixa superborum, et maledictio illorum auditus gravis.
17. Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne, ne idi više za njim.
17. Qui denudat arcana, amici fidem perdit et non inveniet amicum ad animum suum:
18. Jer kao što èovjek uništava svojeg neprijatelja, tako si ti uništio prijateljstvo svojega bližnjeg.
18. dilige amicum et coniungere fide cum illo;
19. Ili kao što si ispustio pticu iz šake, tako si ispustio prijatelja svoga i neæeš ga uhvatiti više.
19. quod, si denudaveris absconsa illius, non persequeris post eum.
20. Ne trèi za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz zamke.
20. Sicut enim homo, qui extulit mortuum suum, sic et qui perdit amicitiam proximi sui;
21. Jer se rana može povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade.
21. et sicut qui dimittit avem de manu sua, sic dereliquisti proximum tuum et non eum capies.
22. Tko žmirka oèima kuje zlo, i nitko ga od toga ne može odvratiti.
22. Non illum sequaris, quoniam longe abest; effugit enim quasi caprea de laqueo, quoniam vulnerata est anima eius;
23. Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim rijeèima, ali iza tvojih leða mijenja svoj jezik i u sablazan izvræe tvoje rijeèi.
23. ultra eum non poteris colligare. Et maledicti est concordatio,
24. Mnogo što mrzim, ali ništa kao takva èovjeka, a i Gospod ga mrzi.
24. denudare autem amici mysteria amputatio spei est.
25. Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem raða.
25. Annuens oculo fabricat iniqua; qui novit eum, recedet ab illo.
26. Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namješta, u nju se hvata.
26. In conspectu oculorum tuorum condulcabit os suum et super sermones tuos admirabitur; novissime autem pervertet os suum et in verbis tuis dabit scandalum.
27. Tko èini zlo, zlo mu se vraæa, iako on ne zna odakle dolazi.
27. Multa odivi et non coaequavi ei, et Dominus odiet illum.
28. Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.
28. Qui in altum mittit lapidem, super caput eius cadet, et plaga dolosa dolosi dividet vulnera.
29. U zamku se hvataju koji se raduju padu pobožnika, i bol æe ih izjesti prije smrti njihove.
29. Qui foveam fodit, incidet in eam, et, qui statuit lapidem proximo, offendet in eo, et, qui laqueum alii ponit, capietur in illo.
30. Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grešan ih èovjek obje u sebi nosi.
30. Facienti nequissimum consilium, super ipsum devolvetur, et non agnoscet, unde adveniat illi.
31.
31. Illusio et improperium superbo, et vindicta sicut leo insidiabitur illi.
32.
32. Laqueo capientur, qui oblectantur casu iustorum, dolor autem consumet illos, antequam moriantur.
33.
33. Ira et furor utraque exsecrabilia sunt, et vir peccator continens erit illorum.
