Izaija, 58
1. Vièi iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zloèine, domu Jakovljevu grijehe njegove.
1. Clama fortiter, ne cesses; quasi tuba exalta vocem tuam et annuntia populo meo scelera eorum et domui Iacob peccata eorum.
2. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi:
2. Me etenim de die in diem quaerunt et scire vias meas volunt, quasi gens, quae iustitiam fecerit et iudicium Dei sui non dereliquerit. Rogant me iudicia iustitiae, appropinquare Deum volunt.
3. "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.
3. “Quare ieiunavimus, et non aspexisti, humiliavimus animam nostram, et nescisti?”. Ecce, in die ieiunii vestri agitis negotia et omnes operarios vestros opprimitis.
4. Gle, vi postite da se prepirete i svaðate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i èut æe vam se glas u visini!
4. Ecce, ad lites et contentiones ieiunatis et percutitis pugno impie. Nolite ieiunare sicut hodie, ut audiatur in excelso clamor vester.
5. Zar je meni takav post po volji u dan kad se èovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoæeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi?
5. Numquid tale est ieiunium, quod elegi, dies, quo homo affligit animam suam? Numquid contorquere quasi iuncum caput suum et saccum et cinerem sternere? Numquid istud vocabis ieiunium et diem acceptabilem Domino?
6. Ovo je post koji mi je po volji, rijeè je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlaèene, slomiti sve jarmove;
6. Nonne hoc est ieiunium, quod elegi: dissolvere vincula iniqua, solvere funes iugi, dimittere eos, qui confracti sunt, liberos, et omne iugum dirumpere?
7. podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuænike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
7. Nonne frangere esurienti panem tuum, et egenos, vagos inducere in domum? Cum videris nudum, operi eum et carnem tuam ne despexeris.
8. Tad æe sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti. Pred tobom æe iæi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit æe ti zalaznicom.
8. Tunc erumpet quasi aurora lumen tuum, et sanatio tua citius orietur; et anteibit faciem tuam iustitia tua, et gloria Domini colliget te.
9. Vikneš li, Jahve æe ti odgovorit, kad zavapiš, reæi æe: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu,
9. Tunc invocabis, et Dominus exaudiet; clamabis, et dicet: “Ecce adsum”. Si abstuleris de medio tui iugum et desieris extendere digitum et loqui iniquitatem;
10. dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlaèenog, tvoja æe svjetlost zasjati u tmini i tama æe tvoja kao podne postati,
10. si effuderis esurienti animam tuam et animam afflictam satiaveris, orietur in tenebris lux tua, et caligo tua erit sicut meridies.
11. Jahve æe te vodit' bez prestanka, sitit æe te u sušnim krajevima. On æe krijepit' kosti tvoje i bit æeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.
11. Et te ducet Dominus semper, et satiabit in locis aridis animam tuam et ossa tua firmabit; et eris quasi hortus irriguus et sicut fons aquarum, cuius non deficient aquae.
12. I ti æeš gradit' na starim razvalinama, diæi æeš temelje buduæih koljena. Zvat æe te popravljaèem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.
12. Et reaedificabit gens tua ruinas antiquas; fundamenta generationis et generationis suscitabis: et vocaberis restitutor ruinarum, instaurator viarum, ut habitentur.
13. Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen; èastiš li ga odustajuæ' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -
13. Si averteris a sabbato pedem tuum, facere negotia tua in die sancto meo, et vocaveris sabbatum delicias et diem Domino sacrum gloriosum; et glorificaveris eum relinquens vias tuas et negotia tua et sermones tuos,
14. tad æeš u Jahvi svoju milinu naæi, i ja æu te provesti po zemaljskim visovima, dat æu ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.
14. tunc delectaberis super Domino; et vehi te faciam super altitudines terrae et cibabo te hereditate Iacob patris tui. Os enim Domini locutum est.
