Izaija, 65

1. Potražiše me koji ne pitahu za me, naðoše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje.

1. “Quaesitus sum ab his, qui non consulebant me, inventus sum ab his, qui non quaerebant me. Dixi: “Ecce ego, ecce ego!” ad gentem, quae non invocabat nomen meum.

2. Svagda sam pružao ruku narodu odmetnièkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim,

2. Expandi manus meas tota die ad populum rebellem, qui graditur in via non bona post cogitationes suas;

3. narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama,

3. populus, qui ad iracundiam provocat me ante faciem meam semper, qui immolant in hortis et sacrificant super lateres,

4. na grobovima stanuju i noæe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meæu u zdjele jela neèista.

4. qui morantur in sepulcris et in locis occultis pernoctant, qui comedunt carnem suillam et ius abominabile in vasis eorum,

5. I još govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan.

5. qui dicunt: “Recede! Non appropinques mihi, quia sanctificarem te”. Isti fumus sunt in naribus meis, ignis ardens tota die.

6. Evo, sve je napisano preda mnom: neæu ušutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra,

6. Ecce scriptum est coram me; non tacebo, sed retribuam, et retribuam in sinum eorum

7. za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrðivali me na brežuljcima - izmjerit æu im u krilo plaæu za djela prijašnja.

7. iniquitates vestras et iniquitates patrum vestrorum simul, dicit Dominus, qui sacrificaverunt super montes et super colles exprobraverunt mihi; et remetiar opus eorum primo in sinu eorum”.

8. Ovako govori Jahve: "Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako æu uèiniti i ja radi slugu svojih, neæu sve uništiti.

8. Haec dicit Dominus: “Quomodo si inveniatur mustum in botro et dicatur: “Ne dissipes illud, quoniam benedictio est in eo”, sic faciam propter servos meos, ut non disperdam totum.

9. Izvest æu iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit æe ih odabranici moji, i moje æe se sluge ondje naseliti.

9. Et educam de Iacob semen et de Iuda possidentem montes meos; et hereditabunt terram electi mei, et servi mei habitabunt ibi.

10. Šaron æe postati pašnjak ovcama, a nizina akorska poèivalište govedima - narodu mojem koji mene traži.

10. Et erit Saron in pascua gregum, et vallis Achor in cubile armentorum populo meo, qui quaesierunt me.

11. A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,

11. Vos autem, qui derelinquitis Dominum, qui obliviscimini montem sanctum meum, qui ponitis Gad mensam et amphoram impletis Meni,

12. za maè sam vas odredio - past æete nièice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste èinili što je zlo u oèima mojim, izabirali ste što mi nije po volji."

12. numerabo vos in gladio, et omnes in caede corruetis; pro eo quod vocavi, et non respondistis, locutus sum, et non audistis, sed fecistis malum in oculis meis et, quod displicet mihi, elegistis”.

13. Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati. Evo, sluge æe moje piti, a vi æete žeðati. Evo, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti.

13. Propter hoc haec dicit Dominus Deus: “Ecce servi mei comedent, et vos esurietis; ecce servi mei bibent, et vos sitietis; ecce servi mei laetabuntur, et vos confundemini;

14. Evo, sluge æe se moje radovati od sreæe u srcu, a vi æete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!

14. ecce servi mei laudabunt in exsultatione cordis, et vos clamabitis prae dolore cordis et prae contritione spiritus ululabitis.

15. Ime æete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on æe zvati drugim imenom.

15. Et relinquetis nomen vestrum in iuramentum electis meis: “Interficiat te Dominus Deus”; et servos suos vocabit nomine alio.

16. Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje æe nevolje biti zaboravljene, od oèiju mojih bit æe sakrivene.

16. Quicumque benedicit sibi in terra, benedicet sibi in Deo Amen; et, quicumque iurat in terra, iurabit in Deo Amen; quia oblivioni tradentur angustiae priores, et quia abscondentur ab oculis meis.

17. Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neæe spominjati niti æe vam na um dolaziti.

17. Ecce enim ego creo caelos novos et terram novam, et non erunt in memoria priora et non ascendent super cor.

18. Veselite se i dovijeka klièite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.

18. Sed gaudebunt et exsultabunt usque in sempiternum in his, quae ego creo, quia ecce ego creo Ierusalem exsultationem et populum eius gaudium.

19. I klicat æu nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neæe èuti ni plaèa ni vapaja.

19. Et exsultabo in Ierusalem et gaudebo in populo meo, et non audietur in ea ultra vox fletus et vox clamoris.

20. U njemu više neæe biti novoroðenèeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlaði æe umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim æe se smatrati.

20. Non erit ibi amplius infans dierum et senex, qui non impleat dies suos. Quoniam puer erit, qui centenarius moriatur; et, qui non attingat centum annos, maledictus erit.

21. Gradit æe kuæe i stanovat' u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov.

21. Et aedificabunt domos et habitabunt et plantabunt vineas et comedent fructus earum.

22. Neæe se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit æe k'o vijek drveta, izabranici moji dugo æe uživati plodove ruku svojih.

22. Non aedificabunt, ut alius habitet, non plantabunt, ut alius comedat: secundum enim dies ligni erunt dies populi mei, et operibus manuum suarum diu fruentur electi mei.

23. Neæe se zalud muèiti i neæe raðati za smrt preranu, jer æe oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.

23. Non laborabunt frustra neque generabunt in interitum repentinum, quia semen benedictorum erunt Domini, et nepotes eorum cum eis.

24. Prije nego me zazovu, ja æu im se odazvat'; još æe govoriti, a ja æu ih veæ uslišiti.

24. Eritque: antequam clament, ego respondebo; adhuc illis loquentibus, ego exaudiam.

25. Vuk i jagnje zajedno æe pasti, lav æe jesti slamu k'o govedo; al' æe se zmija prahom hraniti. Nitko neæe èiniti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.

25. Lupus et agnus pascentur simul, et leo sicut bos comedet paleas, et serpenti pulvis panis eius. Non nocebunt neque occident in omni monte sancto meo”, dicit Dominus.