Izaija, 22

1. Proroštvo o Dolini viðenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove,

1. Oraculum vallis Visionis. Quidnam tibi est, quia ascendisti omnis in tecta,

2. grade pun vreve, grade buèni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od maèa, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji;

2. clamoris plena, urbs tumultuans, civitas exsultans? Interfecti tui non interfecti gladio nec mortui in bello;

3. glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko.

3. cuncti principes tui fugerunt simul sine arcu capti; omnes, qui inventi sunt, capti sunt simul, procul fugerunt.

4. Zato velim: "Ostavite me, zaplakat æu gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga."

4. Propterea dixi: “Recedite a me, amare flebo; nolite incumbere, ut consolemini me super vastitate filiae populi mei”.

5. Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viðenja zid se ruši, vapaj za pomoæ diže se u goru.

5. Dies enim confusionis et conculcationis et fletus Domino, Deo exercituum, in valle Visionis, eversio murorum et vociferatio ad montem.

6. Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva.

6. Et Elam sumpsit pharetram, in agmine hominum equitum, et Cir nudavit clipeum.

7. Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata.

7. Et electae valles tuae plenae sunt quadrigarum, et equites ponunt sedes suas in porta.

8. Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kuæi.

8. Et revelatum est operimentum Iudae, et respexisti in die illa armamentarium domus Saltus;

9. Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka.

9. et scissuras civitatis David vidistis, quia multiplicatae sunt; et congregastis aquas piscinae inferioris.

10. Prebrojiste kuæe jeruzalemske, porušiste kuæe da zid uèvrstite.

10. Et domos Ierusalem numerastis et destruxistis domos ad muniendum murum;

11. Izmeðu dva zida naèiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli.

11. et lacum fecistis inter duos muros pro aqua piscinae veteris; sed non suspexistis ad eum, qui fecit haec, et eum, qui haec de longe formavit, non vidistis.

12. Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plaèete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet.

12. Et vocavit Dominus, Deus exercituum, in die illa ad fletum et ad planctum, ad calvitium et ad cingendum saccum;

13. A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti."

13. et ecce gaudium et laetitia, occidere boves et iugulare pecus, comedere carnes et bibere vinum: “Comedamus et bibamus, cras enim moriemur”.

14. Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neæe vam se oprostiti", reèe Jahve, Gospod nad Vojskama.

14. Et revelatum est in auribus meis a Domino exercituum: “Certe non dimittetur iniquitas haec vobis, donec moriamini!”, dicit Dominus, Deus exercituum.

15. Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora,

15. Haec dicit Dominus, Deus exercituum: “Vade, ingredere ad procuratorem istum, ad Sobnam praepositum palatii:

16. koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?'

16. “Quid tibi hic? Aut quis tibi hic, quia excidisti tibi hic sepulcrum?”. Effodiens in excelso sepulcrum suum, excavabat in petra tabernaculum sibi.

17. Gle, Jahve æe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno æe te uhvatiti,

17. Ecce Dominus vehementer proiciet te, homo, violenter te apprehendens.

18. smotat æe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti æeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!"

18. In globum te convolvet glomerans; quasi pilam mittet te in terram latam et spatiosam: ibi morieris, et ibi erunt currus gloriae tuae, ignominia domus domini tui.

19. Lišit æu te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta;

19. Et expellam te de statione tua et de ministerio tuo deponam te.

20. i pozvat æu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.

20. Et erit in die illa: vocabo servum meum Eliachim filium Helciae

21. Obuæi æu mu tvoju haljinu, tvojim æu ga pojasom opasat', tvoju æu mu vlast predati u ruke te æe biti otac žiteljima jeruzalemskim i kuæi Judinoj.

21. et induam illum tunicam tuam et cingulo tuo cingam eum et potestatem tuam dabo in manu eius; et erit in patrem habitantibus Ierusalem et domui Iudae.

22. Metnut æu mu na pleæa kljuè od kuæe Davidove: kad otvori, nitko neæe zatvoriti, kad zatvori, nitko neæe otvoriti.

22. Et dabo clavem domus David super umerum eius; et aperiet, et non erit qui claudat; et claudet, et non erit qui aperiat.

23. Kao klin zabit æu ga na tvrdu mjestu; i postat æe prijesto slave domu oca svojega.

23. Et figam illum paxillum in loco securo, et erit in solium gloriae domui patris sui.

24. O njega æe se vješati sva slava njegova doma oèinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuðe, od zdjelica do æupova.

24. Et suspendent super eum omnem gloriam domus patris sui, propagines et stirpes, omne vas parvulum, a pelvibus ad amphoras.

25. U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - izvuæi æe se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit æe se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit æe se, jer je Jahve govorio.

25. In die illa, dicit Dominus exercituum, auferetur paxillus, qui fixus fuerat in loco securo, et frangetur et cadet; et peribit, quod pependerat in eo, quia Dominus locutus est”.