Izaija, 14

1. Da, smilovat æe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poèine u svojoj zemlji. Pridružit æe im se došljak i prikljuèiti se domu Jakovljevu.

1. Miserebitur enim Dominus Iacob et eliget adhuc de Israel et requiescere eos faciet super humum suam; adiungetur advena ad eos et adhaerebit domui Iacob.

2. Sami æe narodi po njih doæi i odvesti ih u njihov kraj, a njih æe Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit æe one koji njih bijahu zarobili i gospodovat æe nad svojim tlaèiteljima.

2. Et tenebunt eos populi et adducent eos in locum suum; et possidebit eos domus Israel super terram Domini in servos et ancillas; et erunt capientes eos, qui se ceperant, et subicient exactores suos.

3. U dan kad ti Jahve dade da poèineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,

3. Et erit in die illa: cum requiem dederit tibi Dominus a labore tuo et a concussione tua et a servitute dura, qua ante servisti,

4. zapjevat æeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaèenja?

4. proferes parabolam istam contra regem Babylonis et dices: “Quomodo cessavit exactor, quievit oppressio?

5. Jahve slomi štap zlikovaèki i žezlo vladarsko

5. Contrivit Dominus baculum impiorum, virgam dominantium,

6. što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneæ' ih nemilice.

6. caedentem populos in indignatione plaga sine remissione, subicientem in furore gentes persecutione sine fine.

7. Poèiva, miruje sva zemlja klièuæi od radosti.

7. Conquievit et siluit omnis terra, gavisa est, et exsultaverunt.

8. Nad tobom se raduju èempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeæi!"

8. Abietes quoque laetatae sunt super te, et cedri Libani: “Ex quo dormisti, non ascendit, qui succidat nos”.

9. Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doèeka kada doðeš. U tvoju èast ono budi sjene, sve zemaljske moguænike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda.

9. Infernus subter conturbatus est in occursum adventus tui; suscitat tibi umbras, omnes principes terrae surgere fecit de soliis suis, omnes reges nationum.

10. Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si slièan postao.

10. Universi respondebunt et dicent tibi: “Et tu vulneratus es sicut nos, nostri similis effectus es”.

11. Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivaè.

11. Detracta est ad inferos superbia tua, sonitus nablorum tuorum; subter te sternitur tinea, et operimentum tuum sunt vermes.

12. Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?

12. Quomodo cecidisti de caelo, lucifer, fili aurorae? Deiectus es in terram, qui deiciebas gentes,

13. U svom si srcu govorio: 'Uspet æu se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto æu sebi diæi. Na zbornoj æu stolovati gori na krajnom sjeveru.

13. qui dicebas in corde tuo: “In caelum conscendam, super astra Dei exaltabo solium meum, sedebo in monte conventus in lateribus aquilonis;

14. Uzaæi æu u visine oblaène, bit æu jednak Višnjemu.'

14. ascendam super altitudinem nubium, similis ero Altissimo”.

15. A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!"

15. Verumtamen ad infernum detractus es, in profundum laci.

16. Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to èovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,

16. Qui te viderint, te intuentur teque prospicient: “Numquid iste est vir, qui conturbavit terram, qui concussit regna,

17. koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuæi otpuštao?"

17. qui posuit orbem desertum et urbes eius destruxit, vinctis eius non aperuit carcerem?

18. Kraljevi naroda svi u èasti poèivaju, svaki u svojoj grobnici.

18. Omnes reges gentium universi dormiunt in gloria, vir in domo sua;

19. A ti si iz groba izbaèen kao smeæe odvratno, pokriven poklanima, maèem probodenima, koji su na ploèe grobne pobacani k'o strvina zgažena!

19. tu autem proiectus es de sepulcro tuo quasi stirps abominabilis, obvolutus cum his, qui interfecti sunt gladio et descenderunt ad lapides sepulcri, quasi cadaver conculcatum.

20. Neæeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neæe spominjati pleme zlikovaèko.

20. Non habebis consortium cum eis in sepultura; tu enim terram tuam disperdidisti, tu populum tuum occidisti: non vocabitur in aeternum semen malefactorum.

21. Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!

21. Praeparate filios eius occisioni ob iniquitatem patrum suorum; ne consurgant, ut hereditent terram, neque impleant faciem orbis civitatum””.

22. Ustat æu na njih - rijeè je Jahve nad Vojskama - i zatrt æu Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijeè je Jahvina.

22. “Et consurgam contra eos, dicit Dominus exercituum; et perdam Babylonis nomen et reliquias et germen et progeniem, dicit Dominus;

23. Dat æu ga u posjed ježevima i moèvarama. Pomest æu ga metlom zatornom - rijeè je Jahve nad Vojskama.

23. et ponam eam in possessionem ericii et in paludes aquarum, et scopabo eam in scopa destructionis”, dicit Dominus exercituum.

24. Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit æe se, što naumih, izvršit æe se!

24. Iuravit Dominus exercituum dicens: “Profecto, ut putavi, ita erit; et quomodo mente tractavi, sic eveniet.

25. Skršit æu Asur u svojoj zemlji, zgazit æu ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih æe spasti, spast æe im s pleæa breme njegovo."

25. Conteram Assyrium in terra mea et in montibus meis conculcabo eum; et auferetur ab eis iugum eius, et onus illius ab umero eorum tolletur”.

26. Takva je odluka stvorena protiv èitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda!

26. Hoc consilium, quod initum est super omnem terram, et haec est manus extenta super universas gentes.

27. A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?

27. Dominus enim exercituum decrevit, et quis poterit infirmare? Et manus eius extenta, et quis avertet eam?

28. One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo:

28. In anno, quo mortuus est rex Achaz, factum est oraculum istud:

29. Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer æe iz korijena zmijinjeg izaæi ljutica što æe izleæi zmaja krilatoga.

29. “Ne laeteris, Philisthaea omnis tu, quoniam comminuta est virga percussoris tui; de radice enim colubri egredietur regulus, et semen eius draco volans.

30. Ubogi æe pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju poèivati siromasi; glaðu æu pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane.

30. Et pascentur primogeniti egenorum, et pauperes fiducialiter requiescent; et interire faciam in fame radicem tuam et reliquias tuas interficiam.

31. Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i èete njegove ne napušta nitko!

31. Ulula, porta! Clama, civitas! Contremisce, Philisthaea omnis; ab aquilone enim fumus venit, et non est fugitivus in agminibus eius”.

32. Što æe se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštiæeni siromasi njegova naroda."

32. Et quid respondebitur nuntiis gentis? “Quia Dominus fundavit Sion, et in ipsam confugiunt pauperes populi eius”.