Psalmi, 38
1. Psalam. Davidov. Za spomen.
1. PSALMUS. David. Ad commemorandum.
2. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
2. Domine, ne in furore tuo arguas me neque in ira tua corripias me,
3. Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
3. quoniam sagittae tuae infixae sunt mihi, et descendit super me manus tua.
4. na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
4. Non est sanitas in carne mea a facie indignationis tuae, non est pax ossibus meis a facie peccatorum meorum.
5. Zloæe moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
5. Quoniam iniquitates meae supergressae sunt caput meum et sicut onus grave gravant me nimis. -
6. Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
6. Putruerunt et corrupti sunt livores mei a facie insipientiae meae.
7. Pogurih se sav i zgrèih, povazdan lutam žalostan.
7. Inclinatus sum et incurvatus nimis; tota die contristatus ingrediebar.
8. Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
8. Quoniam lumbi mei impleti sunt ardoribus, et non est sanitas in carne mea.
9. Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
9. Afflictus sum et humiliatus sum nimis, rugiebam a gemitu cordis mei.
10. O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
10. Domine, ante te omne desiderium meum, et gemitus meus a te non est absconditus.
11. Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oèinjeg gasi se.
11. Palpitavit cor meum, dereliquit me virtus mea, et lumen oculorum meorum, et ipsum non est mecum.
12. Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
12. Amici mei et proximi mei procul a plaga mea steterunt, et propinqui mei de longe steterunt.
13. Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreæu, propašæu mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
13. Et laqueos posuerunt, qui quaerebant animam meam; et, qui requirebant mala mihi, locuti sunt insidias et dolos tota die meditabantur.
14. A ja sam kao gluh i ništa ne èujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
14. Ego autem tamquam surdus non audiebam et sicut mutus non aperiens os suum;
15. Postadoh k'o èovjek koji ne èuje i koji u ustima nema odgovora.
15. et factus sum sicut homo non audiens et non habens in ore suo redargutiones.
16. Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti æeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
16. Quoniam in te, Domine, speravi, tu exaudies, Domine Deus meus.
17. Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"
17. Quia dixi: “Ne quando supergaudeant mihi; dum commoventur pedes mei, magnificantur super me”.
18. Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
18. Quoniam ego in lapsum paratus sum, et dolor meus in conspectu meo semper.
19. Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
19. Quoniam iniquitatem meam annuntiabo et sollicitus sum de peccato meo.
20. A koji su bez razloga protiv mene, moæni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
20. Inimici autem mei vivunt et confirmati sunt; et multiplicati sunt, qui oderunt me inique.
21. Za dobro zlom mi uzvraæaju, protive mi se što tražim dobro.
21. Retribuentes mala pro bonis detrahebant mihi, pro eo quod sequebar bonitatem.
22. O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
22. Ne derelinquas me, Domine; Deus meus, ne discesseris a me.
23. Požuri se meni u pomoæ, Gospode, spase moj!
23. Festina in adiutorium meum, Domine, salus mea.
