Djela apostolska, 1
1. Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus èinio i uèio
2. do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.
3. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, èetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
4. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka èekaju Obeæanje Oèevo "koje èuste od mene:
5. Ivan je krstio vodom, a vi æete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim."
6. Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoæeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?"
7. On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.
8. Nego primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
9. Kada to reèe, bi uzdignut njima naoèigled i oblak ga ote njihovim oèima.
10. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva èovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeæi
11. i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto æe tako doæi kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."
12. Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.
13. I pošto uðu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev -
14. svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braæom njegovom.
15. U one dane ustade Petar meðu braæom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reèe:
16. "Braæo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreèe Duh Sveti o Judi koji bijaše voða onih što uhvatiše Isusa.
17. A Juda se ubrajao meðu nas i imao udio u ovoj službi.
18. On, eto, steèe predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuèe po sredini i razli mu se sva utroba.
19. I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti.
20. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuæa nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!
21. Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je meðu nama živio Gospodin Isus -
22. poèevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuæa.
23. I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju.
24. Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoèe svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao
25. da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."
26. Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.