1. Viðenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Èuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!"

2. "Jer gle, uèinit æu te najmanjim meðu narodima, prezrenim veoma.

3. Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u peæinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li æe me na zemlju skinuti?'

4. Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ meðu zvijezdama, i odande skinut æu te" - rijeè je Jahvina.

5. "Doðu li k tebi lupeži il' kradljivci noæni, kako li æeš biti oplijenjen! Neæe li te okrasti po miloj volji? Doðu li trgaèi k tebi, zar æe i pabirka ostaviti?

6. Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena!

7. Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!'

8. Neæu li u dan onaj - rijeè je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve?

9. Ratnike tvoje, Temane, užas æe spopasti, i posljednji æe biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj

10. i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram æe te pokriti i nestat æeš zasvagda.

11. U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuðinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih.

12. Ne naslaðuj se bratu u dan nesreæe njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!

13. Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreæe njegove! Ne naslaðuj se njegovom propašæu u dan nesreæe njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreæe njegove!

14. Ne stoj na raskršæima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!"

15. Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat æe ti se milo za drago, tvoja æe djela na tvoju glavu pasti.

16. "Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit æe svi narodi bez oduška, pit æe i iskapiti - i bit æe k'o da ih nigda bilo nije.

17. Al' na gori Sionu bit æe spasenici - postat æe sveta - i dom æe Jakovljev baštiniti svoju baštinu.

18. Dom æe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit æe ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neæe ostati" - rijeè je Jahvina.

19. Žitelji negepski baštinit æe goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit æe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin æe baštiniti Gilead.

20. A izgnana nekoæ vojska sinova Izraelovih baštinit æe Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit æe gradove negepske.

21. Izbavitelji æe uzaæi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada æe nastat' kraljevstvo Jahvino.





“Quando Jesus vem a nós na santa comunhão, encontra alegria em Sua criatura. Por nossa parte, procuremos Nele a nossa alegria.” São Padre Pio de Pietrelcina