Psalmi, 39
1. Zborovoði. Jedutunu. Psalam. Davidov.
1. Magistro chori, Idithun. PSALMUS. David.
2. Odluèio sam: "Èuvat æu put svoj da ne zgriješim jezikom; usta æu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."
2. Dixi: “Custodiam vias meas, ut non delinquam in lingua mea; ponam ori meo custodiam, donec consistit peccator adversum me”.
3. Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorèa.
3. Tacens obmutui et silui absque ullo bono, et dolor meus renovatus est.
4. U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
4. Concaluit cor meum intra me, et in meditatione mea exarsit ignis.
5. "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
5. Locutus sum in lingua mea: “Notum fac mihi, Domine, finem meum; et numerum dierum meorum quis est, ut sciam quam brevis sit vita mea”.
6. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki èovjek.
6. Ecce paucorum palmorum fecisti dies meos, et spatium vitae meae tamquam nihilum ante te. Etenim universa vanitas omnis homo constitutus est.
7. Poput sjene èovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgræe, a ne zna tko æe ga pokupiti."
7. Etenim ut imago pertransit homo. Etenim vanitas est et concitatur; thesaurizat et ignorat quis congregabit ea.
8. A sada, èemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
8. Et nunc quae est exspectatio mea, Domine? Spes mea apud te est.
9. Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luðaku!
9. Ab omnibus iniquitatibus meis erue me, opprobrium insipienti ne ponas me.
10. Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti uèinio.
10. Obmutui et non aperiam os meum, quoniam tu fecisti.
11. Biè svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
11. Amove a me plagas tuas: ab ictu manus tuae ego defeci.
12. Ti kaznama popravljaš èovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastaèeš: tek dašak je svaki èovjek.
12. In increpationibus, propter iniquitatem, corripuisti hominem, et tabescere fecisti, sicut tinea, desiderabilia eius. Etenim vanitas omnis homo.
13. Èuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
13. Exaudi orationem meam, Domine, et clamorem meum auribus percipe. Ad lacrimas meas ne obsurdescas, quoniam advena ego sum apud te, peregrinus sicut omnes patres mei.
14. Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!
14. Avertere a me, ut refrigerer, priusquam abeam et non sim amplius.
