Jakovljeva poslanica, 1
1. Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
2. Pravom radošæu smatrajte, braæo moja, kad upadnete u razne kušnje
3. znajuæi da prokušanost vaše vjere raða postojanošæu.
4. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
5. Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat æe mu se.
6. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slièan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
7. Neka takav ne misli da æe primiti što od Gospodina -
8. èovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
9. Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,
10. a bogataš svojim poniženjem. Ta proæi æe kao cvijet trave:
11. sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako æe i bogataš na stazama svojim usahnuti.
12. Blago èovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit æe vijenac života koji je Gospodin obeæao onima što ga ljube.
13. Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
14. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlaèi i mami.
15. Požuda zatim, zatrudnjevši, raða grijehom, a grijeh izvršen raða smræu.
16. Ne varajte se, braæo moja ljubljena!
17. Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
18. Po svom naumu on nas porodi rijeèju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
19. Znajte, braæo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.
20. Jer srdžba èovjekova ne èini pravde Božje.
21. Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloæu i sa svom krotkošæu primite usaðenu rijeè koja ima moæ spasiti duše vaše.
22. Budite vršitelji rijeèi, a ne samo slušatelji, zavaravajuæi sami sebe.
23. Jer ako je tko slušatelj rijeèi, a ne i izvršitelj, slièan je èovjeku koji motri svoje roðeno lice u zrcalu:
24. promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.
25. A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen æe biti u svem djelovanju svome.
26. Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
27. Bogoljubnost èista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.