Gefunden 24 Ergebnisse für: Kuća Obede-Edoma

  • To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. (Knjiga Postanka 36, 19)

  • Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti znaš sve jade koji su nas snašli. (Knjiga Brojeva 20, 14)

  • Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreæe! Blagoslivljajte Jahvu! (Knjiga o sucima 5, 9)

  • Kad je Šaul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao. (Prva knjiga o Samuelu 14, 47)

  • Zato David ne htjede dovesti Kovèeg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u kuæu Obed-Edoma iz Gata. (Druga knjiga o Samuelu 6, 10)

  • I ostade Jahvin Kovèeg u kuæi Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj. (Druga knjiga o Samuelu 6, 11)

  • I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, doðe voda od Edoma i preplavi svu okolinu. (Druga knjiga o kraljevima 3, 20)

  • Nije dao svratiti Kovèega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuæu Obed-Edoma Gitejca. (Prva knjiga Ljetopisa 13, 13)

  • S njima njihovu braæu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare. (Prva knjiga Ljetopisa 15, 18)

  • poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. (Prva knjiga Ljetopisa 16, 5)

  • i Obed-Edoma s njegovom braæom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; (Prva knjiga Ljetopisa 16, 38)

  • Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i njihova braæa, vrsni ljudi, sposobni za službu; bilo ih je šezdeset i dva od Obed-Edoma. (Prva knjiga Ljetopisa 26, 8)


“Como Jesus, preparemo-nos a duas ascensões: uma ao Calvário e outra ao Céu. A ascensão ao Calvário, se não for alegre, deve ao menos ser resignada!” São Padre Pio de Pietrelcina