Druga knjiga o kraljevima, 3

1. Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.

2. Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac.

3. Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

4. Meša, kralj moapski, bio je stoèar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuæa janjaca i vunu od stotine tisuæa ovnova.

5. Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.

6. U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca.

7. Zatim je poruèio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoæeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoæu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji."

8. I doda: "Kojim æemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju."

9. I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode èetama ni stoci koja je išla za njima.

10. Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!"

11. Ali Jošafat reèe: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeðu slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke."

12. Jošafat reèe: "U njega je rijeè Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju.

13. A Elizej reèe kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima."

14. Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraæao pažnje niti bih te pogledao.

15. Sada mi dovedite sviraèa." I dok je glazbenik svirao, siðe ruka Jahvina nada nj.

16. I on reèe: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.

17. Jer ovako veli Jahve: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, a ova æe se dolina napuniti vodom. I pit æete vi, vaš marva i vaša stoka.'

18. Ali to još nije ništa u oèima Jahve: on æe predati Moab u vaše ruke.

19. Vi æete zauzeti sve utvrðene gradove, posjeæi sve plodno drveæe, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem æete ih zasijati."

20. I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, doðe voda od Edoma i preplavi svu okolinu.

21. Kad su Moapci èuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu.

22. Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda uèini crvenom kao krv.

23. I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi meðusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!"

24. Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce.

25. Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveæe. Konaèno, ostao je samo grad Kir Harešet; praæari su ga opkolili i tukli ga.

26. Kada je moapski kralj vidio da neæe izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih maèevima, pokuša se probiti i doæi do kralja edomskog, ali ne uspje.

27. Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.