Gefunden 197 Ergebnisse für: Jakov san o Jakovu

  • I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. (Knjiga Postanka 45, 25)

  • I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. (Knjiga Postanka 46, 5)

  • Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. (Knjiga Postanka 46, 6)

  • To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. (Knjiga Postanka 46, 18)

  • To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih èetrnaest. (Knjiga Postanka 46, 22)

  • To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. (Knjiga Postanka 46, 25)

  • [5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu: "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa došli k tebi, (Knjiga Postanka 47, 5)

  • Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. (Knjiga Postanka 47, 7)

  • Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca." (Knjiga Postanka 47, 9)

  • Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. (Knjiga Postanka 47, 10)

  • U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto èetrdeset i sedam godina. (Knjiga Postanka 47, 28)

  • Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. (Knjiga Postanka 48, 2)


“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina