Prva poslanica Korinæanima, 13

1. Kad bih sve jezike ljudske govorio i anðeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što jeèi ili cimbal što zveèi.

2. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

3. I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

4. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;

5. nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

6. ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

7. sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

8. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut æe. Jezici? Umuknut æe. Spoznanje? Uminut æe.

9. Jer djelomièno je naše spoznanje, i djelomièno prorokovanje.

10. A kada doðe ono savršeno, uminut æe ovo djelomièno.

11. Kad bijah nejaèe, govorah kao nejaèe, mišljah kao nejaèe, rasuðivah kao nejaèe. A kad postadoh zreo èovjek, odbacih ono nejaèko.

12. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomièno, a tada æu spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

13. A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveæa je meðu njima ljubav.