Prva knjiga o kraljevima, 17

1. Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reèe Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neæe ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."

2. Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako:

3. "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.

4. Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."

5. Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.

6. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je pio.

7. Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.

8. Tada Iliji doðe rijeè Jahvina:

9. "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."

10. Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi malo vode u vrèu da pijem!"

11. Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!"

12. Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."

13. Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.

14. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'"

15. Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.

16. Brašno se iz æupa nije potrošilo i u vrèu nije nestalo ulja, po rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

17. Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.

18. Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"

19. On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.

20. Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"

21. Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"

22. Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.

23. Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi; i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin živi!"

24. Žena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Božji i da je rijeè Jahvina u tvojim ustima istinita!"