Prva knjiga o kraljevima, 13

1. A neki èovjek Božji doðe na rijeè Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad.

2. I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtvenièe, žrtvenièe! Ovako veli Jahve: 'Evo æe se roditi u kuæi Davidovoj sin po imenu Jošija. On æe na tebi žrtvovati sveæenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on æe na tebi spaliti ljudske kosti!'"

3. U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik æe se raspuknuti i prosut æe se pepeo što je na njemu."

4. Kada je kralj èuo što je èovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reèe: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema èovjeku i nije je mogao vratiti k sebi.

5. Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao èovjek Božji po naredbi Jahvinoj.

6. Kralj progovori i reèe èovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji èovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.

7. Kralj onda reèe èovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kuæi da se okrijepiš. I dat æu ti dar."

8. Ali èovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuæe, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,

9. jer mi je ovako zapovjeðeno rijeèju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraæaj istim putem kojim si došao.'"

10. I otišao je drugim putem, nije se vraæao putem kojim je došao u Betel.

11. A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana uèinio èovjek Božji u Betelu; i rijeèi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu.

12. A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao èovjek Božji što bijaše došao iz Judeje.

13. Prorok æe nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha.

14. Krenuo je za èovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti èovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam."

15. Prorok mu reèe: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš."

16. Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu,

17. jer mi je Jahvinom rijeèju nareðeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraæaj putem kojim si onamo pošao'."

18. Nato æe mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anðeo mi je rijeèju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuæi da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je.

19. Božji èovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuæi jeo kruha i pio vode.

20. Dok su sjedili za stolom, doðe rijeè Jahvina proroku koji ga je natrag doveo

21. i povika on èovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,

22. nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neæe leæi u grob otaca tvojih."

23. Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca.

24. I ode onaj. A na putu ga zaskoèi lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela.

25. Ljudi prolazeæi vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok.

26. Kad je to èuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reèe: "To je èovjek Božji koji se usprotivio rijeèi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeèi koju je Jahve rekao."

27. I reèe svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše.

28. Ode on i naðe mrtvo tijelo baèeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca.

29. Tada prorok podiže mrtvo tijelo èovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa.

30. Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!"

31. A kad ga je pokopao, reèe svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan èovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih.

32. Jer æe se sigurno ispuniti rijeè koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije."

33. Ni poslije ovoga dogaðaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveæenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane sveæenik uzvišica.

34. Takvim je postupkom padala u grijeh kuæa Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.