Propovjednik, 4

1. Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se èine pod suncem, i gle, suze potlaèenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaèiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.

2. Zato sretnima smatram mrtve koji su veæ pomrli; sretniji su od živih što još žive.

3. A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se èine pod suncem.

4. Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja èovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

5. Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.

6. Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti muèna rada i puste tlapnje.

7. I još jednu opazih ispraznost pod suncem:

8. Èovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oèi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muèim i uskraæujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

9. Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaæu za svoj trud.

10. Padne li jedan, drugi æe ga podiæi; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

11. Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako æe se samac zagrijati?

12. I ako tko udari na jednoga, dvojica æe mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.

13. Bolji je mladiæ siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.

14. Jer mladiæ može iziæi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

15. Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladiæa, uz nastupnika koji ga naslijedi.

16. On stupa na èelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.

17. Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priði da mogneš èuti - žrtva je valjanija nego prinos luðaka, jer oni i ne znaju da èine zlo.