Propovjednik, 12

1. I sjeæaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego doðu zli dani i prispiju godine kad æeš reæi: "Ne mile mi se."

2. Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše.

3. U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

4. kad se zatvore ulièna vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.

5. Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaèe više, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama.

6. Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrè na izvoru i slomi toèak na bunaru;

7. i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

8. Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

9. A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

10. Ujedno se Propovjednik trudio pronaæi prikladne rijeèi i izravno izraziti istinu.

11. Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.

12. I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo.

13. Èujmo svemu završnu rijeè: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav èovjek."

14. Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.