Otkrivenje, 14

1. I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto èetrdeset i èetiri tisuæe - na èelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

2. I zaèujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji zaèuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.

3. Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred èetiri biæa i pred starješinama. Nitko ne mogaše nauèiti te pjesme doli one sto èetrdeset i èetiri tisuæe - otkupljeni sa zemlje.

4. Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poðe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

5. na ustima se njihovim laž ne naðe, neporoèni su.

6. I vidjeh: drugi jedan anðeo leti posred neba s evanðeljem vjeènim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.

7. Vièe iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doðe èas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!"

8. Za njim eto drugog anðela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!"

9. Za njima eto i treæeg anðela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku,

10. pit æe vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èaši srdžbe njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu.

11. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim."

12. U tom je postojanost svetih - onih što èuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

13. I zaèujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoèinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!"

14. I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Èovjeèji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp.

15. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama vièuæi iza glasa onomu što sjedi na oblaku: "Mahni srpom i žanji jer doðe èas žetvi, zrela je žetva zemaljska!"

16. I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.

17. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp.

18. I od žrtvenika iziðe drugi anðeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: "Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožðe!"

19. I anðeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.

20. Gazila se kaca izvan grada te poteèe krv iz kace konjima do uzda, tisuæu i šest stotina stadija uokolo.