Katholische Bibel
 

Judita, 1

9. svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadeša, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruèju Gešema,

Verse im Zusammenhang mit Judita, 1:

Knjiga Judith jedna je od deuterokanonskih knjiga Starog zavjeta koja govori o Judidesu, hrabroj udovici koja je grad Betulia spasila od invazije na Asirce. Poglavlje 1 ove knjige opisuje invaziju asiraca na čelu s Nabukodonosnikom i kako su osvojili nekoliko gradova, uključujući Izrael. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Judiday 1:

Izaija 10:5-6: "Jao Asiriji, štap moje gnjeva, u čijim je rukama moje ogorčenje! Uzmi plijen i stavite ga da se zakorači na noge poput blata ulica." Ovaj stih govori o kazni koju Bog donosi Asirije, koja se koristi kao instrument božanskog gnjeva.

2 kraljeva 18:13: "I u godini četvrte kralja Ezekije, Rose Senaqueribe, kralja Asirije, protiv svih utvrđenih gradova Judeje i uzeo ih." Ovaj stih opisuje kako je Asirija napala i osvojila gradove Jude, uključujući Jeruzalem.

Izaija 7,17: "Gospodin će naići na vas, vaš narod i na kuću vašeg oca, kao što nikada nisu došli od dana kada je Efraim otišao iz Jude, to jest kralja Asirije." Ovaj stih govori o prijetnji koju Asirija predstavlja Božjim ljudima i kako će se suočiti s teškim danima.

2 Kraljevi 17:5-6: "Tada je došao protiv njega Salmaneser, kralj Asirije, a Hosea je bio podvrgnut njemu i odao mu je počast. Ali kralj Asirije utvrdio je da je Hosea urotila i poslala glasnike samo kralju Egipta i Više nisam odao počast asirskom kralju, kao što je to radio godišnje. " Ovaj stih opisuje kako se kralj Izraela, Hosea, podnio Asiriji i kako je završio zavjerom i izdajom.

2 kraljeva 17:18: "Od onoga što je Gospodin bio vrlo nevjerojatan protiv Izraela i uklonio ih s lica, a nijedno drugo pleme nije bilo, već samo onog Juda." Ovaj stih opisuje kako je nevjera i neposlušnost Izraela dovela do njegove božanske kazne, što je rezultiralo uklanjanjem iz Gospodnje prisutnosti.





“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina