Evanðelje po Mateju, 21
1. Kad se približiše Jeruzalemu te doðoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu uèenika
2. govoreæi: "Poðite u selo pred vama i odmah æete naæi privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni.
3. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah æe ih pustiti."
4. To se dogodi da se ispuni što je reèeno po proroku:
5. Recite kæeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuæ na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu.
6. Uèenici odu i uèine kako im naredi Isus.
7. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih.
8. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu.
9. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"
10. Kad uðe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"
11. A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."
12. Isus uðe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe.
13. Kaže im: "Pisamo je: Dom æe se moj zvati Dom molitve, a vi od njega èinite peæinu razbojnièku."
14. U Hramu mu priðoše slijepi i hromi i on ih ozdravi.
15. A kad glavari sveæenièki i pismoznanci vidješe èudesa koja uèini i djecu što vièu Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni
16. mu rekoše: "Èuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li èitali: Iz usta djece i dojenèadi sebi si pripravio hvalu?"
17. On ih ostavi, poðe iz grada u Betaniju te ondje prenoæi.
18. Ujutro se vraæao u grad i ogladnje.
19. Ugleda smokvu kraj puta i priðe k njoj, ali ne naðe na njoj ništa osim lišæa pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.
20. Vidjevši to, uèenici se zaèude: "Kako umah smokva usahnu!"
21. Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, èinit æete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit æe tako.
22. I sve što zaištete u molitvi vjerujuæi, primit æete."
23. I uðe u Hram. Dok je nauèavao, pristupiše mu glavari sveæenièki i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašæu to èiniš? Tko ti dade tu vlast?"
24. Isus im odgovori: "I ja æu vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja æu vama kazati kojom vlašæu ovo èinim.
25. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit æe nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'
26. A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom."
27. Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reèe: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."
28. "A što vam se èini? Èovjek neki imao dva sina. Priðe prvomu i reèe: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'
29. On odgovori: 'Neæu!' No poslije se predomisli i ode.
30. Priðe i drugomu pa mu reèe isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode.
31. Koji od te dvojice izvrši volju oèevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato æe im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!
32. Doista, Ivan doðe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
33. "Drugu prispodobu èujte! Bijaše neki domaæin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
34. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.
35. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a treæega kamenovaše.
36. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."
37. "Naposljetku posla k njima sina svoga misleæi: 'Poštovat æe mog sina.'
38. Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše meðu sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat æemo baštinu njegovu!'
39. I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."
40. "Kada dakle doðe gospodar vinograda, što æe uèiniti s tim vinogradarima?"
41. Kažu mu: "Opake æe nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što æe mu davati urod u svoje vrijeme."
42. Kaže im Isus: "Zar nikada niste èitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima našim!
43. Zato æe se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat æe se narodu koji donosi njegove plodove! (
44. I tko padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga.)"
45. Kad su glavari sveæenièki i farizeji èuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima.
46. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.