1. Sazva dvanaestoricu i dade im moæ i vlast nad svim zlodusima i da lijeèe bolesti.

2. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i lijeèiti bolesnike.

3. I reèe im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!

4. U koju god kuæu uðete, ondje ostanite pa odande dalje poðite.

5. Gdje vas ne prime, iziðite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedoèanstvo protiv njih."

6. Oni krenuše: obilazili su po selima, navješæivali evanðelje i lijeèili posvuda.

7. Doèuo Herod tetrarh sve što se dogaða te se naðe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";

8. drugi: "Pojavio se Ilija"; treæi opet: "Ustao je neki od drevnih proroka."

9. A Herod reèe: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko èujem?" I tražio je priliku da ga vidi.

10. Apostoli se vrate i ispripovjede što su uèinili. Isus ih povede sa sobom i povuèe se nasamo u grad zvani Betsaida.

11. Saznalo to mnoštvo po poðe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

12. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka poðu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i naðu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

13. A on im reèe: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."

14. A bijaše oko pet tisuæa muškaraca. Nato æe on svojim uèenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."

15. I uèine tako: sve ih posjedaju.

16. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše uèenicima da posluže mnoštvo.

17. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

18. Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uèenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?"

19. Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treæi opet: da neki od drevnih proroka usta."

20. A on im reèe: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Krist - Pomazanik Božji!"

21. A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

22. Reèe: "Treba da Sin Èovjeèji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne."

23. A govoraše svima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.

24. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj æe ga spasiti.

25. Ta što koristi èovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?"

26. "Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi, toga æe se i Sin Èovjeèji stidjeti kada doðe u slavi svojoj i Oèevoj i svetih anðela."

27. "A kažem vam uistinu: neki od nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."

28. Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziðe na goru da se pomoli.

29. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeæa sjajem zablista.

30. I gle, dva èovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.

31. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

32. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva èovjeka koji stajahu uza nj.

33. I dok su oni odlazili od njega, reèe Petar Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti. Naèinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori.

34. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše.

35. A glas se zaèu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"

36. I upravo kad se zaèu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

37. A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet.

38. I gle, èovjek neki iz mnoštva povika: "Uèitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,

39. a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.

40. Molio sam tvoje uèenike da ga izagnaju, ali ne mogoše."

41. Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"

42. I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neèistom duhu te izlijeèi djeèaka i preda ga njegovu ocu.

43. Svi se zapanjiše zbog velièanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je èinio, reèe on uèenicima:

44. "Uzmite k srcu ove rijeèi: Sin Èovjeèji doista ima biti predan ljudima u ruke."

45. Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

46. U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveæi.

47. Znajuæi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

48. i reèe im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meðu vama svima, taj je velik!"

49. Prihvati Ivan i reèe: "Uèitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama."

50. Reèe mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

51. Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odluènošæu prema Jeruzalemu.

52. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uðoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto.

53. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem.

54. Kada to vidješe uèenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoæeš li da kažemo neka oganj siðe s neba i uništi ih?"

55. No on se okrenu i prekori ih.

56. I odoše u drugo selo.

57. Dok su išli putom, reèe mu netko: "Za tobom æu kamo god ti pošao."

58. Reèe mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio."

59. Drugomu nekom reèe: "Poði za mnom!" A on æe mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca."

60. Reèe mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješæuj kraljevstvo Božje."

61. I neki drugi reèe: "Za tobom æu, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuæanima."

62. Reèe mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina