1. Sazva dvanaestoricu i dade im moæ i vlast nad svim zlodusima i da lijeèe bolesti.

2. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i lijeèiti bolesnike.

3. I reèe im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!

4. U koju god kuæu uðete, ondje ostanite pa odande dalje poðite.

5. Gdje vas ne prime, iziðite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedoèanstvo protiv njih."

6. Oni krenuše: obilazili su po selima, navješæivali evanðelje i lijeèili posvuda.

7. Doèuo Herod tetrarh sve što se dogaða te se naðe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";

8. drugi: "Pojavio se Ilija"; treæi opet: "Ustao je neki od drevnih proroka."

9. A Herod reèe: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko èujem?" I tražio je priliku da ga vidi.

10. Apostoli se vrate i ispripovjede što su uèinili. Isus ih povede sa sobom i povuèe se nasamo u grad zvani Betsaida.

11. Saznalo to mnoštvo po poðe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

12. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka poðu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i naðu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

13. A on im reèe: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."

14. A bijaše oko pet tisuæa muškaraca. Nato æe on svojim uèenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."

15. I uèine tako: sve ih posjedaju.

16. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše uèenicima da posluže mnoštvo.

17. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

18. Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uèenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?"

19. Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treæi opet: da neki od drevnih proroka usta."

20. A on im reèe: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Krist - Pomazanik Božji!"

21. A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

22. Reèe: "Treba da Sin Èovjeèji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne."

23. A govoraše svima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.

24. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj æe ga spasiti.

25. Ta što koristi èovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?"

26. "Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi, toga æe se i Sin Èovjeèji stidjeti kada doðe u slavi svojoj i Oèevoj i svetih anðela."

27. "A kažem vam uistinu: neki od nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."

28. Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziðe na goru da se pomoli.

29. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeæa sjajem zablista.

30. I gle, dva èovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.

31. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

32. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva èovjeka koji stajahu uza nj.

33. I dok su oni odlazili od njega, reèe Petar Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti. Naèinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori.

34. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše.

35. A glas se zaèu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"

36. I upravo kad se zaèu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

37. A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet.

38. I gle, èovjek neki iz mnoštva povika: "Uèitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,

39. a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.

40. Molio sam tvoje uèenike da ga izagnaju, ali ne mogoše."

41. Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"

42. I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neèistom duhu te izlijeèi djeèaka i preda ga njegovu ocu.

43. Svi se zapanjiše zbog velièanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je èinio, reèe on uèenicima:

44. "Uzmite k srcu ove rijeèi: Sin Èovjeèji doista ima biti predan ljudima u ruke."

45. Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

46. U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveæi.

47. Znajuæi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

48. i reèe im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meðu vama svima, taj je velik!"

49. Prihvati Ivan i reèe: "Uèitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama."

50. Reèe mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

51. Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odluènošæu prema Jeruzalemu.

52. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uðoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto.

53. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem.

54. Kada to vidješe uèenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoæeš li da kažemo neka oganj siðe s neba i uništi ih?"

55. No on se okrenu i prekori ih.

56. I odoše u drugo selo.

57. Dok su išli putom, reèe mu netko: "Za tobom æu kamo god ti pošao."

58. Reèe mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio."

59. Drugomu nekom reèe: "Poði za mnom!" A on æe mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca."

60. Reèe mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješæuj kraljevstvo Božje."

61. I neki drugi reèe: "Za tobom æu, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuæanima."

62. Reèe mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."





“O temor e a confiança devem dar as mãos e proceder como irmãos. Se nos damos conta de que temos muito temor devemos recorrer à confiança. Se confiamos excessivamente devemos ter um pouco de temor”. São Padre Pio de Pietrelcina