Druga poslanica Korinæanima, 6
1. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.
2. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.
3. Ni u èemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,
4. nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošæu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,
5. pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,
6. u èistoæi, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,
7. u rijeèi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;
8. slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;
9. kao nepoznati, a poznati; kao umiruæi, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;
10. kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaæujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.
11. Usta su naša otvorena vama, Korinæani, srce naše rašireno.
12. Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.
13. Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi.
14. Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?
15. Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?
16. Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reèe Bog: Prebivat æu u njima i hoditi meðu njima; i bit æu Bog njihov, a oni narod moj.
17. Zato iziðite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa neèisto ne dotièite i ja æu vas primiti.
18. I bit æu vam otac i vi æete mi biti sinovi i kæeri, veli Gospodin Svemoguæi.
