Baruh, 6

1. Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauèe knjizi,

2. Tko æe izbrojiti pijesak morski i kaplje kišne i dane vjeènosti?

3. Tko æe istražiti nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu bezdana?

4. Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vjeèan je.

5. #

6. Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli?

7. #

8. Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod.

9. On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela,

10. na svako tijelo prema velièini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube.

11. Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.

12. Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život.

13. Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti.

14. Strah Gospodnji poèetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majèinoj.

15. Svila je gnijezdo s temeljem vjeènim meðu ljudima i bit æe vjerna porodu njihovu.

16. Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.

17. Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.

18. Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem.

19. Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju.

20. Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život.

21. #

22. Strast opakoga ne može opravdati, jer mu teret strasti donosi pad.

23. Strpljiv èovjek podnosi do u pravi èas, a na kraju uživa radost.

24. On krije svoje rijeèi do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru.

25. U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost.

26. Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod æe ti je dati.

27. Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.

28. Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolièna srca.

29. Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje.

30. Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod æe otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare.

31. tule i vièu pred svojim bogovima, kao na mrtvaèkim gozbama.

32. Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu.

33. Uèine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

34. niti mogu koga uèiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Uèini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.

35. i pripravni su prilagoditi svoje obièaje kako bi živjeli prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.

36. ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti èovjeka iz nevolje;

37. ne mogu se smilovati udovici niti uèiniti dobro siroti.

38. Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet æe se!

39. Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

40. I sami ih Kaldejci obešèašæuju; jer videæi nijema èovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da èovjek progovori, kao da bi ga bog mogao èuti;

41. i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora!

42. Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka;

43. kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto.

44. Sve što se dogaða u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

45. Naèiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova.

46. Njihovi izraðivaèi ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi?

47. Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

48. Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveæenici se meðu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;

49. kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja?

50. Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema!

51. Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu?

52. TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima;

53. ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaèenog; nemoæni su oni poput vrana izmeðu neba i zemlje.

54. Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi æe sveæenici pobjeæi i spasiti se, dok æe oni ondje izgorjeti kao grede.

55. Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

56. Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

57. Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoæi.

58. Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuæi korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kuæi koja èuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palaèi bolji je nego lažni bogovi.

59. Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su.

60. Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji,

61. i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo.

62. Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

63. Zato se ne može misliti ni reæi da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uèiniti dobra ljudima.

64. Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

65. Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

66. niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec.

67. Zvijeri su od njih bolje; pobjeæi one mogu u skrovište i sebi pomoæi.

68. Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

69. Kao ptièje strašilo u neèuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

70. Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

71. Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

72. Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega!