Knjiga Postanka, 3

1. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"

1. Et serpens erat callidior cunctis animantibus agri, quae fecerat Dominus Deus. Qui dixit ad mulierem: “Verene praecepit vobis Deus, ut non comederetis de omni ligno paradisi?”.

2. Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

2. Cui respondit mulier: “De fructu lignorum, quae sunt in paradiso, vescimur;

3. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

3. de fructu vero ligni, quod est in medio paradisi, praecepit nobis Deus, ne comederemus et ne tangeremus illud, ne moriamur”.

4. Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti!

4. Dixit autem serpens ad mulierem: “Nequaquam morte moriemini!

5. Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo."

5. Scit enim Deus quod in quocumque die comederitis ex eo, aperientur oculi vestri, et eritis sicut Deus scientes bonum et malum”.

6. Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

6. Vidit igitur mulier quod bonum esset lignum ad vescendum et pulchrum oculis et desiderabile esset lignum ad intellegendum; et tulit de fructu illius et comedit deditque etiam viro suo secum, qui comedit.

7. Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe.

7. Et aperti sunt oculi amborum. Cumque cognovissent esse se nudos, consuerunt folia ficus et fecerunt sibi perizomata.

8. Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu.

8. Et cum audissent vocem Domini Dei deambulantis in paradiso ad auram post meridiem, abscondit se Adam et uxor eius a facie Domini Dei in medio ligni paradisi.

9. Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu.

9. Vocavitque Dominus Deus Adam et dixit ei: “Ubi es?”.

10. On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."

10. Qui ait: “Vocem tuam audivi in paradiso et timui eo quod nudus essem et abscondi me”.

11. Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"

11. Cui dixit: “Quis enim indicavit tibi quod nudus esses, nisi quod ex ligno, de quo tibi praeceperam, ne comederes, comedisti?”. 12 Dixitque Adam: “Mulier, quam dedisti sociam mihi, ipsa dedit mihi de ligno, et comedi”. 13 Et dixit Dominus Deus ad mulierem: “Quid hoc fecisti?”. Quae respondit: “Serpens decepit me, et comedi”.

12. Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."

12.

13. Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.

13.

14. Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog!

14. Et ait Dominus Deus ad serpentem: “Quia fecisti hoc, maledictus es inter omnia pecora et omnes bestias agri! Super pectus tuum gradieris et pulverem comedes cunctis diebus vitae tuae.

15. Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu."

15. Inimicitias ponam inter te et mulierem et semen tuum et semen illius; ipsum conteret caput tuum, et tu conteres calcaneum eius”.

16. A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom."

16. Mulieri dixit: “Multiplicabo aerumnas tuas et conceptus tuos: in dolore paries filios, et ad virum tuum erit appetitus tuus, ipse autem dominabitur tui”.

17. A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog!

17. Adae vero dixit: “Quia audisti vocem uxoris tuae et comedisti de ligno, ex quo praeceperam tibi, ne comederes, maledicta humus propter te! In laboribus comedes ex ea cunctis diebus vitae tuae.

18. Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem.

18. Spinas et tribulos germinabit tibi, et comedes herbas terrae;

19. U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti."

19. in sudore vultus tui vesceris pane,donec revertaris ad humum, de qua sumptus es, quia pulvis es et in pulverem reverteris”.

20. Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.

20. Et vocavit Adam nomen uxoris suae Eva, eo quod mater esset cunctorum viventium.

21. I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu.

21. Fecit quoque Dominus Deus Adae et uxori eius tunicas pelliceas et induit eos.

22. Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"

22. Et ait Dominus Deus: “Ecce homo factus est quasi unus ex nobis, ut sciat bonum et malum; nunc ergo, ne mittat manum suam et sumat etiam de ligno vitae et comedat et vivat in aeternum!”.

23. Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet.

23. Emisit eum Dominus Deus de paradiso Eden, ut operaretur humum, de qua sumptus est.

24. Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

24. Eiecitque hominem et collocavit ad orientem paradisi Eden cherubim et flammeum gladium atque versatilem ad custodiendam viam ligni vitae.