Knjiga o sucima, 3

1. Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih.

1. Hae sunt gentes, quas Dominus dereliquit, ut erudiret in eis Is raelem, omnes, qui non noverant bella Chananaeorum,

2. Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova:

2. ut discerent certare cum hostibus generationes filiorum Israel, quae non habebant consuetudinem proeliandi:

3. ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.

3. quinque satrapae Philisthinorum omnisque Chananaeus et Sidonius atque Hevaeus, qui habitabat in monte Libano de monte Baalhermon usque ad introitum Emath.

4. Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.

4. Dimisitque eos, ut in ipsis experiretur Israelem, utrum audiret mandata Domini, quae praeceperat patribus eorum per manum Moysi, an non.

5. Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca;

5. Itaque filii Israel habitaverunt in medio Chananaei et Hetthaei et Amorraei et Pherezaei et Hevaei et Iebusaei

6. ženili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.

6. et duxerunt uxores filias eorum, ipsique filias suas eorum filiis tradiderunt, et servierunt diis eorum.

7. I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama.

7. Feceruntque filii Israel malum in conspectu Domini et obliti sunt Domini Dei sui servientes Baalim et Astharoth.

8. Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina.

8. Iratusque Dominus contra Israel tradidit eos in manus Chusanrasathaim regis Mesopotamiae, servieruntque ei octo annis.

9. Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi.

9. Et clamaverunt ad Dominum, qui suscitavit eis salvatorem et liberavit eos, Othoniel videlicet filium Cenez fratrem Chaleb minorem.

10. Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima.

10. Fuitque in eo spiritus Domini, et iudicavit Israelem egressusque est ad pugnam; et tradidit Dominus in manu eius Chusanrasathaim regem Mesopotamiae, et praevaluit adversus eum.

11. Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova,

11. Quievitque terra quadraginta annis, et mortuus est Othoniel filius Cenez.

12. Izraelci su poèeli opet èiniti što je zlo u oèima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili što je zlo pred Jahvom.

12. Addiderunt autem filii Israel facere malum in conspectu Domini, qui confortavit adversum eos Eglon regem Moab, quia fecerunt malum in conspectu Domini.

13. Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela, potuèe ga i osvoji Palmov grad.

13. Et copulavit sibi Eglon filios Ammon et Amalec abiitque et percussit Israel atque possedit urbem Palmarum.

14. Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.

14. Servieruntque filii Israel Eglon regi Moab decem et octo annis.

15. Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.

15. Et clamaverunt filii Israel ad Dominum, qui suscitavit eis salvatorem Aod filium Gera de Beniamin, qui sinistra manu utebatur pro dextera. Miseruntque filii Israel per illum munera Eglon regi Moab.

16. A Ehud naèini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro.

16. Fecitque Aod sibi gladium ancipitem longitudinis palmae manus et accinctus est eo subter vestem in dextro femore

17. I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo.

17. obtulitque munera Eglon regi Moab. Erat autem Eglon crassus nimis.

18. Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.

18. Cumque obtulisset ei munera, dimisit socios, qui illa portaverant;

19. Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izaðu.

19. et reversus de Galgalis, ubi erant idola, dixit ad regem: “Verbum secretum habeo ad te, o rex”. Et ille imperavit silentium; egressique sunt omnes, qui circa eum erant.

20. Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja.

20. Aod autem ingressus erat ad eum, cum sederet in aestivo cenaculo, quod ipsi soli erat, dixitque: “Verbum Dei habeo ad te”. Qui statim surrexit de throno.

21. Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh.

21. Extenditque Aod manum sinistram et tulit sicam de dextro femore suo infixitque eam in ventre eius

22. Za oštricom uðe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvuæi oštricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande.

22. tam valide, ut capulus ferrum sequeretur in vulnere ac pinguissimo adipe stringeretur. Nec eduxit gladium, sed ita, ut percusserat, reliquit in corpore; statimque per secreta naturae alvi stercora proruperunt.

23. Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuèao ih.

23. Aod autem egressus in atrium clausit ostium cenaculi post se et obfirmavit sera.

24. Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuèana, rekoše: "Bit æe da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe."

24. Egresso illo, servi regis venerunt et, cum viderent clausas fores cenaculi, dixerunt: “Certe purgat alvum in aestivo cubiculo”.

25. Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše kljuè i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav.

25. Exspectantesque diu, donec erubescerent, et videntes quod nullus aperiret, tulerunt clavem et aperientes invenerunt dominum suum iacentem in terra mortuum.

26. Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, prošao veæ idole i sklonio se u Seiru.

26. Aod autem, dum illi cunctarentur, effugerat et pertransiit locum idolorum, unde reversus fuerat, venitque in Seira.

27. Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siðoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na èelu.

27. Et statim insonuit bucina in monte Ephraim; descenderuntque cum eo filii Israel, ipso in fronte gradiente.

28. I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko.

28. Qui dixit ad eos: “Sequimini me; tradidit enim Dominus inimicos vestros Moabitas in manus vestras”. Descenderuntque post eum et occupaverunt vada Iordanis, quae transmittunt in Moab, et non dimiserunt transire quemquam,

29. Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.

29. sed percusserunt Moabitas in tempore illo circiter decem milia, omnes robustos et fortes viros. Nullus eorum evadere potuit.

30. Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina.

30. Humiliatusque est Moab die illo sub manu Israel; et quievit terra octoginta annis.

31. Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.

31. Post hunc fuit Samgar filius Anath, qui percussit de Philisthim sescentos viros stimulo boum; et ipse quoque salvum fecit Israel.