Knjiga o sucima, 19

0.

0. In diebus illis non erat rex in Israel.

1. U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki èovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ženu iz Judina Betlehema.

1. Fuit quidam vir Levi tes habitans ut advena in extrema parte montis Ephraim, qui accepit concubinam de Bethlehem Iudae.

2. Rasrdivši se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca.

2. Quae irritata reversa est in domum patris sui in Bethlehem mansitque apud eum quattuor mensibus.

3. Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuæi oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziðe u susret.

3. Secutusque est eam vir suus volens loqui ad cor eius et secum reducere habens in comitatu puerum et duos asinos. Quae suscepit eum et introduxit in domum patris sui. Quem cum socer eius vidisset, occurrit ei laetus

4. Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noæivali.

4. et retinuit hominem. Mansitque gener in domo soceri tribus diebus comedens cum eo et bibens familiariter.

5. Èetvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reèe zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite."

5. Die autem quarto, cum de nocte consurrexissent, et ille proficisci vellet, socer ait ad eum: “Gusta prius pauxillum panis et conforta cor tuum et sic proficisceris”.

6. I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reèe èovjeku: "Hajde, ostani još noæas i proveseli se!"

6. Sederuntque ambo simul et comederunt ac biberunt. Dixitque pater puellae ad generum suum: “Quaeso te, ut hodie hic maneas, pariterque laetemur”.

7. A kad èovjek ustade da poðe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoæi.

7. At ille consurgens coepit velle proficisci. Et nihilominus obnixe eum socer tenuit et apud se fecit manere.

8. Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reèe: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduæi zajedno dok se nije nagnuo dan.

8. Mane autem facto, quinta die parabat Levites iter; cui socer rursum: “Oro te, inquit, ut confortes cor tuum”. Et tardabant, donec declinaret dies; et ambo comederunt simul.

9. Muž ustade da ide, s inoèom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reèe: "Evo se dan nagnuo k veèeru. Prenoæi još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru."

9. Surrexitque adulescens, ut pergeret cum uxore sua et puero. Cui rursum locutus est socer eius pater puellae: “Considera quod dies ad occasum declivior sit et propinquet ad vesperum; manete apud me etiam hodie, pernocta hic et esto laeto animo, et cras mane proficiscemini, ut vadas in domum tuam”.

10. Ali èovjek ne htjede prenoæiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoèa i sluga.

10. Noluit gener acquiescere sermonibus eius, sed statim perrexit et venit contra Iebus, id est Ierusalem, ducens secum duos asinos onustos et concubinam.

11. Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veæ jako nagnuo, pa sluga reèe svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoæimo."

11. Iamque aderant iuxta Iebus, et dies mutabatur in noctem; dixitque puer ad dominum suum: “Veni, obsecro, declinemus ad urbem Iebusaeorum et maneamus in ea”.

12. Ali mu gospodar odgovori: "Neæemo se svraæati u grad tuðinaca koji nisu Izraelci, nego æemo iæi do Gibee."

12. Cui respondit dominus: “Non ingrediamur oppidum gentis alienae, quae non est de filiis Israel, sed transibimus usque Gabaa”.

13. Još reèe sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje æemo prenoæiti, u Gibeu ili Ramu."

13. Dixitque puero suo: “Veni, accedamus ad unum de locis et manebimus in Gabaa aut Rama”.

14. I proðoše, nastavljajuæi put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo.

14. Transierunt igitur Iebus et coeptum carpebant iter; occubuitque eis sol iuxta Gabaa, quae est in tribu Beniamin.

15. Oni skrenuše onamo da prenoæe u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe.

15. Diverteruntque ad eam, ut manerent ibi; quo cum intrassent, sedebant in platea civitatis, et nullus eos recipere volebat hospitio.

16. I doðe neki starac koji se predveèer vraæao s posla u polju. Bijaše to èovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.

16. Et ecce apparuit homo senex revertens de agro et de opere suo vespere, qui et ipse erat de monte Ephraim et peregrinus habitabat in Gabaa; homines autem loci illius erant de tribu Beniamin.

17. Podigavši oèi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo æeš?" - upita ga starac.

17. Elevatisque oculis, vidit senex sedentem hominem viatorem in platea civitatis et dixit ad eum: “Unde venis et quo vadis?”.

18. A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuæu.

18. Qui respondit ei: “Profecti sumus de Bethlehem Iudae et pergimus ad locum meum, qui est in extrema parte montis Ephraim, unde profectus sum in Bethlehem. Et nunc vado ad domum meam, nullusque sub tectum suum me vult recipere

19. Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta."

19. habentem paleas et pabulum pro asinis nostris et panem ac vinum in meos et ancillae tuae usus et pueri, qui cum servo tuo sunt; nulla re indigemus nisi hospitio”.

20. "Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noæiti na trgu."

20. Cui respondit senex: “Pax tecum sit! Ego praebebo omnia, quae necessaria sunt; tantum, quaeso, ne in platea maneas”.

21. I uvede ga u svoju kuæu i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili.

21. Introduxitque eum in domum suam et commixtum migma asinis praebuit; ac, postquam laverunt pedes suos, recepit eos in convivium.

22. Dok su se oni krijepili, gle, neki graðani, opaki ljudi, okružiše kuæu i, lupajuæi svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuæe: "Izvedi toga èovjeka što je ušao u tvoju kuæu da ga se namilujemo."

22. Illis laeto corde epulantibus, venerunt viri civitatis illius filii Belial et circumdantes domum senis fores pulsare coeperunt clamantes ad dominum domus atque dicentes: “Educ virum, qui ingressus est domum tuam, ut abutamur eo”.

23. Tad iziðe domaæin iz kuæe i reèe im: "Ne, braæo moja, ne èinite zla. Taj je èovjek ušao u moju kuæu, zato ne èinite bezakonja.

23. Egressusque est ad eos senex et ait: “Nolite, fratres, nolite facere malum hoc, quia ingressus est homo hospitium meum, et cessate ab hac stultitia.

24. Evo, moja je kæi djevica, prepustit æu vam je. Èinite od nje što vam drago, ali ovom èovjeku ne èinite bezakonja."

24. Habeo filiam virginem, et hic homo habet concubinam; educam eas ad vos, ut humilietis eas et faciatis eis, quod vobis placuerit; tantum, obsecro, ne scelus hoc operemini in virum”.

25. Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj èovjek uze inoèu te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noæ do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je.

25. Nolebant acquiescere sermonibus eius; quod cernens homo apprehendit et eduxit ad eos concubinam suam. Qua cum abusi essent et tota nocte ei illusissent, dimiserunt eam mane.

26. Pred zoru žena doðe i pade na ulaz kuæe onog èovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo.

26. At mulier, recedentibus tenebris, venit ad ostium domus, ubi manebat dominus suus, et ibi corruit.

27. Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoèu, kako leži na kuænim vratima s rukama na pragu.

27. Mane facto surrexit homo et aperuit ostium, ut coeptam expleret viam; et ecce concubina eius iacebat ante ostium, sparsis in limine manibus.

28. "Ustani, idemo!" - reèe joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuæi.

28. Cui ille loquebatur: “Surge, ut ambulemus”. Qua nihil respondente, intellegens quod erat mortua, tulit eam et imposuit asino; reversusque est in domum suam.

29. Kada je došao kuæi, trže nož i uze mrtvo tijelo inoèino, rasijeèe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.

29. Quam cum esset ingressus, arripuit gladium et cadaver uxoris secundum ossa sua in duodecim partes ac frusta concidens misit in omnes terminos Israel.

30. I tko god vidje reèe: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijeæati i govoriti."

30. Quod cum vidissent singuli, conclamabant: “Numquam res talis facta et visa est in Israel ex eo die, quo ascenderunt patres nostri de Aegypto, usque in praesens tempus!”. Praeceperat enim viris, quos miserat, dicens: “Haec dicite omni viro Israel: Si factum est quidquam tale ex die, quo ascenderunt filii Israel de terra Aegypti, usque ad praesentem diem? Attendite ad hoc, consiliamini et decernite quid facto opus sit!”.