Evanðelje po Luki, 19

1. I uðe u Jerihon. Dok je njime prolazio,

1. Et ingressus perambulabat Iericho.

2. eto èovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.

2. Et ecce vir nomine Zacchaeus, et hic erat princeps publicanorum et ipse dives.

3. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa.

3. Et quaerebat videre Iesum, quis esset, et non poterat prae turba, quia statura pusillus erat.

4. Potrèa naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proæi.

4. Et praecurrens ascendit in arborem sycomorum, ut videret illum, quia inde erat transiturus.

5. Kad Isus doðe na to mjesto, pogleda gore i reèe mu: "Zakeju, žurno siði! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuæi."

5. Et cum venisset ad locum, suspiciens Iesus dixit ad eum: “Zacchaee, festinans descende, nam hodie in domo tua oportet me manere”.

6. On žurno siðe i primi ga sav radostan.

6. Et festinans descendit et excepit illum gaudens.

7. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Èovjeku se grešniku svratio!"

7. Et cum viderent, omnes murmurabant dicentes: “Ad hominem peccatorem divertit!”.

8. A Zakej usta i reèe Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u èemu prevario, vraæam èetverostruko."

8. Stans autem Zacchaeus dixit ad Dominum: “Ecce dimidium bonorum meorum, Domine, do pauperibus et, si quid aliquem defraudavi, reddo quadruplum”.

9. Reèe mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kuæi jer i on je sin Abrahamov!

9. Ait autem Iesus ad eum: “Hodie salus domui huic facta est, eo quod et ipse filius sit Abrahae;

10. Ta Sin Èovjeèji doðe potražiti i spasiti izgubljeno!"

10. venit enim Filius hominis quaerere et salvum facere, quod perierat”.

11. Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da æe se umah pojaviti kraljevstvo Božje.

11. Haec autem illis audientibus, adiciens dixit parabolam, eo quod esset prope Ierusalem, et illi existimarent quod confestim regnum Dei manifestaretur.

12. Reèe dakle: "Neki je ugledan èovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.

12. Dixit ergo: “Homo quidam nobilis abiit in regionem longinquam accipere sibi regnum et reverti.

13. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reèe: 'Trgujte dok ne doðem.'

13. Vocatis autem decem servis suis, dedit illis decem minas et ait ad illos: “Negotiamini, dum venio”.

14. A njegovi ga graðani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Neæemo da se ovaj zakralji nad nama.'"

14. Cives autem eius oderant illum et miserunt legationem post illum dicentes: “Nolumus hunc regnare super nos!”.

15. "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili."

15. Et factum est ut rediret, accepto regno, et iussit ad se vocari servos illos, quibus dedit pecuniam, ut sciret quantum negotiati essent.

16. "Pristupi prvi i reèe: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'

16. Venit autem primus dicens: “Domine, mina tua decem minas acquisivit”.

17. Reèe mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'

17. Et ait illi: “Euge, bone serve; quia in modico fidelis fuisti, esto potestatem habens supra decem civitates”.

18. Doðe i drugi govoreæi: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'

18. Et alter venit dicens: “Mina tua, domine, fecit quinque minas”.

19. I tomu reèe: 'I ti budi nad pet gradova!'"

19. Et huic ait: “Et tu esto supra quinque civitates”.

20. "Treæi, opet doðe govoreæi: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.

20. Et alter venit dicens: “Domine, ecce mina tua, quam habui repositam in sudario;

21. Bojao sam te se jer si èovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'"

21. timui enim te, quia homo austerus es: tollis, quod non posuisti, et metis, quod non seminasti”.

22. "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam èovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?

22. Dicit ei: “De ore tuo te iudico, serve nequam! Sciebas quod ego austerus homo sum, tollens quod non posui et metens quod non seminavi?

23. Zašto onda nisi uložio moj novac u novèarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'

23. Et quare non dedisti pecuniam meam ad mensam? Et ego veniens cum usuris utique exegissem illud”.

24. Nato reèe nazoènima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'

24. Et adstantibus dixit: “Auferte ab illo minam et date illi, qui decem minas habet”.

25. Rekoše mu: 'Gospodaru, ta veæ ima deset mna!'

25. Et dixerunt ei: “Domine, habet decem minas!”.

26. Kažem vam: svakomu koji ima još æe se dati, a od onoga koji nema oduzet æe se i ono što ima.

26. Dico vobis: “Omni habenti dabitur; ab eo autem, qui non habet, et, quod habet, auferetur.

27. A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oèima!'"

27. Verumtamen inimicos meos illos, qui noluerunt me regnare super se, adducite huc et interficite ante me!”.

28. Rekavši to, nastavi put uzlazeæi u Jeruzalem.

28. Et his dictis, praecedebat ascendens Hierosolymam.

29. Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu uèenika

29. Et factum est, cum appropinquasset ad Bethfage et Bethaniam, ad montem, qui vocatur Oliveti, misit duos discipulos

30. govoreæi: "Hajdete u selo pred vama. Èim uðete u nj, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.

30. dicens: “Ite in castellum, quod contra est, in quod introeuntes invenietis pullum asinae alligatum, cui nemo umquam hominum sedit; solvite illum et adducite.

31. Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"

31. Et si quis vos interrogaverit: “Quare solvitis?”, sic dicetis: “Dominus eum necessarium habet””.

32. Oni koji bijahu poslani otiðoše i naðoše kako im bijaše rekao.

32. Abierunt autem, qui missi erant, et invenerunt, sicut dixit illis.

33. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?"

33. Solventibus autem illis pullum, dixerunt domini eius ad illos: “Quid solvitis pullum?”.

34. Oni odgovore: "Gospodinu treba."

34. At illi dixerunt: “Dominus eum necessarium habet”.

35. I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.

35. Et duxerunt illum ad Iesum; et iactantes vestimenta sua supra pullum, imposuerunt Iesum.

36. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.

36. Eunte autem illo, substernebant vestimenta sua in via.

37. A kad se veæ bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo uèenika, puno radosti, poèe iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:

37. Et cum appropinquaret iam ad descensum montis Oliveti, coeperunt omnis multitudo discipulorum gaudentes laudare Deum voce magna super omnibus, quas viderant, virtutibus

38. "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!"

38. dicentes: “Benedictus, qui venit rex in nomine Domini! Pax in caelo, et gloria in excelsis!”.

39. Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Uèitelju, prekori svoje uèenike."

39. Et quidam pharisaeorum de turbis dixerunt ad illum: “Magister, increpa discipulos tuos!”.

40. On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje æe vikati!"

40. Et respondens dixit: “Dico vobis: Si hi tacuerint, lapides clamabunt!”.

41. Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim

41. Et ut appropinquavit, videns civitatem flevit super illam

42. govoreæi: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!

42. dicens: “Si cognovisses et tu in hac die, quae ad pacem tibi! Nunc autem abscondita sunt ab oculis tuis.

43. Ali sada je sakriveno tvojim oèima. Doæi æe dani na tebe kad æe te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit æe te i pritijesniti odasvud.

43. Quia venient dies in te, et circumdabunt te inimici tui vallo et obsidebunt te et coangustabunt te undique

44. Smrskat æe o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neæe ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao èasa svoga pohoðenja."

44. et ad terram prosternent te et filios tuos, qui in te sunt, et non relinquent in te lapidem super lapidem, eo quod non cognoveris tempus visitationis tuae”.

45. Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavaèe.

45. Et ingressus in templum, coepit eicere vendentes

46. Kaže im: "Pisano je: Dom moj bit æe Dom molitve, a vi od njega naèiniste peæinu razbojnièku!"

46. dicens illis: “Scriptum est: “Et erit domus mea domus orationis”. Vos autem fecistis illam speluncam latronum”.

47. I danomice nauèavaše u Hramu. A glavari su sveæenièki i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,

47. Et erat docens cotidie in templo. Principes autem sacerdotum et scribae et principes plebis quaerebant illum perdere

48. ali nikako naæi što da uèine jer je sav narod visio o njegovoj rijeèi.

48. et non inveniebant quid facerent; omnis enim populus suspensus erat audiens illum.