Druga knjiga o kraljevima, 5

1. Naaman, vojskovoða aramskoga kralja, bijaše ugledan èovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav.

1. Naaman princeps militiae regis Syriae erat vir magnus apud dominum suum et honoratus; per illum enim dedit Dominus salutem Syriae. Erat autem vir fortis leprosus.

2. Jednom su Aramejci otišli u pljaèku i na podruèju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj.

2. Porro de Syria egressa fuerat turma et captivam duxerat de terra Israel puellam parvulam, quae erat in obsequio uxoris Naaman.

3. Ona reèe svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!"

3. Quae ait ad dominam suam: “Utinam esset dominus meus ad prophetam, qui est in Samaria! Profecto curaret eum a lepra, quam habet”.

4. Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske."

4. Ingressus est itaque Naaman ad dominum suum et nuntiavit ei dicens: “Sic et sic locuta est puella de terra Israel”.

5. Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja æu poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuæa zlatnih šekela i deset sveèanih haljina.

5. Dixitque ei rex Syriae: “Vade, et mittam litteras ad regem Israel”. Qui cum profectus esset et tulisset secum decem talenta argenti et sex milia siclorum auri et decem mutatoria vestimentorum,

6. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeèiš od gube."

6. detulit litteras ad regem Israel in haec verba: “Cum acceperis epistulam hanc, scito quod miserim ad te Naaman servum meum, ut cures eum a lepra sua”.

7. Kad je izraelski kralj proèitao pismo, razdera haljine na sebi i reèe: "Zar sam ja Bog da mogu usmræivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izlijeèim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!"

7. Cumque legisset rex Israel litteras, scidit vestimenta sua et ait: “Numquid Deus sum, ut occidere possim et vivificare, quia iste mittit ad me, ut curem hominem a lepra sua? Animadvertite et videte quod occasiones quaerat adversum me”.

8. A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeæu, poruèi kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo doðe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu."

8. Quod cum audisset Eliseus vir Dei, scidisse videlicet regem Israel vestimenta sua, misit ad eum dicens: “Quare scidisti vestimenta tua? Veniat ad me et sciat esse prophetam in Israel”.

9. I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuæe.

9. Venit ergo Naaman cum equis et curribus et stetit ad ostium domus Elisei.

10. A Elizej poruèi dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo æe ti opet biti èisto."

10. Misitque ad eum Eliseus nuntium dicens: “Vade et lavare septies in Iordane; et recipiet sanitatem caro tua, atque mundaberis”.

11. Naaman se naljuti i poðe govoreæi: "Gle, ja mišljah, iziæi æe preda me, zazvat æe ime Jahve, Boga svoga, stavit æe ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.

11. Iratus Naaman recedebat dicens: “Putabam quod egrederetur ad me et stans invocaret nomen Domini Dei sui et tangeret manu sua locum leprae et curaret me.

12. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem èist?" Okrenu se i ode odande ljutit.

12. Numquid non meliores sunt Abana et Pharphar, fluvii Damasci, omnibus aquis Israel, ut laver in eis et munder?”. Cum ergo vertisset se et abiret indignans,

13. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oèe moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi uèinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit æeš èist.'"

13. accesserunt ad eum servi sui et locuti sunt ei: “Si rem grandem dixisset tibi propheta, certe faceres; quanto magis quia nunc dixit tibi: “Lavare et mundaberis!””.

14. I tako siðe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeèi èovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oèistio se!

14. Descendit et intinxit se in Iordane septies iuxta sermonem viri Dei, et restituta est caro eius sicut caro pueri parvuli, et mundatus est.

15. Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uðe, stade preda nj i reèe mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge."

15. Reversusque ad virum Dei cum universo comitatu suo venit et stetit coram eo et ait: “Vere scio quod non sit Deus in universa terra, nisi tantum in Israel! Obsecro itaque, ut accipias benedictionem a servo tuo”.

16. Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede.

16. At ille respondit: “Vivit Dominus, ante quem sto, non accipiam”. Cumque vim faceret, penitus non acquievit.

17. Tada Naaman reèe: "Dobro, kad neæeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.

17. Dixitque Naaman: “Ut vis. Sed, obsecro, concedatur mihi servo tuo tantum terrae quantum onus duorum burdonum; non enim faciet ultra servus tuus holocaustum aut victimam diis alienis, nisi Domino.

18. A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poðe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj èin sluzi tvome."

18. Hoc autem solum ignoscat Dominus servo tuo, quando ingreditur dominus meus templum Remmon, ut adoret ibi, et illo innitente super manum meam, si adoravero in templo Remmon, adorante eo in eodem loco, ut ignoscat mihi Dominus servo tuo pro hac re”.

19. A on mu reèe: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeðe dio puta.

19. Qui dixit ei: “Vade in pace”. Abiit ergo ab eo viam modicam.

20. Gehazi, momak Elizeja, Božjega èovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrèat æu ja za njim i uzet æu štogod od njega."

20. Dixitque Giezi puer viri Dei: “Pepercit dominus meus Naaman Syro isti, ut non acciperet ab eo, quae attulit; vivit Dominus, curram post eum et accipiam ab eo aliquid”.

21. I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trèi, skoèi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?"

21. Et secutus est Giezi post tergum Naaman. Quem cum vidisset ille currentem ad se, desiluit de curru in occursum eius et ait: “Rectene sunt omnia?”.

22. On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladiæa iz Efrajimove gore, dvojica od proroèkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine."

22. Et ille ait: “Recte. Dominus meus misit me dicens: “Modo venerunt ad me duo adulescentes de monte Ephraim ex filiis prophetarum. Da eis talentum argenti et vestes mutatorias duplices””.

23. Naaman reèe: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.

23. Dixitque Naaman: “Melius est, ut accipias duo talenta”. Et coegit eum ligavitque duo talenta argenti in duobus saccis et duplicia vestimenta et imposuit duobus pueris suis, qui et portaverunt coram eo.

24. Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kuæi. Zatim otpusti ljude i oni odoše.

24. Cumque venisset ad collem, tulit de manu eorum et reposuit in domo; dimisitque viros et abierunt.

25. Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio."

25. Ipse autem ingressus stetit coram domino suo. Et dixit Eliseus: “Unde venis, Giezi?”. Qui respondit: “Non ivit servus tuus quoquam”.

26. Ali Elizej reèe: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje.

26. At ille: “Nonne, ait, cor meum in praesenti erat, quando reversus est homo de curru suo in occursum tui? Estne tempus accipere argentum et accipere vestes et oliveta et vineta et oves et boves et servos et ancillas?

27. Ali æe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.

27. Sed et lepra Naaman adhaerebit tibi et semini tuo in sempiternum”. Et egressus est ab eo leprosus quasi nix.