Druga knjiga Ljetopisa, 6

1. Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku,

1. Tunc Salomon ait: “Dominus pollicitus est, ut habitaret in ca ligine;

2. a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek."

2. ego autem aedificavi domum in habitaculum tuum, ut habitares ibi in perpetuum”.

3. I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao.

3. Et convertit rex faciem suam et benedixit universae multitudini Israel — nam omnis turba stabat intenta — et ait:

4. Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši:

4. “Benedictus Dominus, Deus Israel, qui, quod locutus est ore suo David patri meo, opere complevit dicens:

5. 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim.

5. “A die qua eduxi populum meum de terra Aegypti non elegi civitatem de cunctis tribubus Israel, ut aedificaretur in ea domus nomini meo, neque elegi quemquam alium virum, ut esset dux in populo meo Israel,

6. Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.'

6. sed elegi Ierusalem, ut sit nomen meum in ea, et elegi David, ut constituerem eum super populum meum Israel”.

7. Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

7. Cumque fuisset voluntatis David patris mei, ut aedificaret domum nomini Domini, Dei Israel,

8. ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom Imenu mojem, i dobro uèini,

8. dixit Dominus ad eum: “Quia haec fuit voluntas tua, ut aedificares domum nomini meo, bene quidem fecisti huiuscemodi habere voluntatem,

9. ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego tvoj sin koji izaðe iz tvoga krila; on æe podiæi Dom Imenu mojem.'

9. sed non tu aedificabis domum, verum filius tuus, qui egredietur de lumbis tuis, ipse aedificabit domum nomini meo”.

10. Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

10. Complevit ergo Dominus sermonem suum, quem locutus fuerat, et ego surrexi pro David patre meo et sedi super thronum Israel, sicut locutus est Dominus, et aedificavi domum nomini Domini, Dei Israel;

11. i namjestio Kovèeg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim."

11. et posui in ea arcam, in qua est pactum Domini, quod pepigit cum filiis Israel”.

12. Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke.

12. Stetit ergo coram altari Domini ex adverso universae multitudinis Israel et extendit manus suas.

13. Salomon je, naime, bio napravio tuèano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu,

13. Siquidem fecerat Salomon basim aeneam et posuerat eam in medio atrii habentem quinque cubitos longitudinis et quinque cubitos latitudinis et tres cubitos altitudinis, stetitque super eam; et deinceps, flexis genibus contra universam multitudinem Israel et palmis in caelum levatis,

14. rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem.

14. ait: “Domine, Deus Israel, non est similis tui Deus in caelo et in terra, qui custodis pactum et misericordiam cum servis tuis, qui ambulant coram te in toto corde suo,

15. Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.

15. qui praestitisti servo tuo David patri meo quaecumque locutus fueras ei, et, quae ore promiseras, opere complesti, sicut et praesens tempus probat.

16. Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.'

16. Nunc ergo, Domine, Deus Israel, imple servo tuo patri meo David, quaecumque locutus es dicens: “Non deficiet ex te vir coram me, qui sedeat super thronum Israel, ita tamen si custodierint filii tui vias suas et ambulaverint in lege mea, sicut et tu ambulasti coram me”.

17. Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu!

17. Et nunc, Domine, Deus Israel, firmetur sermo tuus, quem locutus es servo tuo David!

18. Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!

18. Ergone credibile est, ut habitet Deus cum hominibus super terram? Si caelum et caeli caelorum non te capiunt, quanto magis domus ista, quam aedificavi!

19. Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upuæuje!

19. Sed respice orationem servi tui et obsecrationem eius, Domine Deus meus, et audi clamorem et preces, quas fundit famulus tuus coram te,

20. Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe da æeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

20. ut aperias oculos tuos super domum istam diebus ac noctibus, super locum in quo pollicitus es, ut ponas nomen tuum et exaudires orationem, quam servus tuus orat in eo.

21. I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti!

21. Et exaudi preces famuli tui et populi tui Israel, qui oraverint ad locum istum; exaudi de habitaculo tuo, de caelis, exaudi et propitiare!

22. Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu nareðeno da se zakune i zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,

22. Si peccaverit quispiam in proximum suum, et ille exegerit ab eo iuramentum, ut se maledicto constringat coram altari in domo ista,

23. ti je èuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj.

23. tu audies de caelo et facies iudicium servorum tuorum, ita ut reddas iniquo viam suam in caput proprium et ulciscaris iustum retribuens ei secundum iustitiam suam.

24. Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi,

24. Si superatus fuerit populus tuus Israel ab inimicis, quia peccaturi sunt tibi, et conversi egerint paenitentiam et confitentes nomini tuo oraverint et fuerint deprecati in domo ista,

25. onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oèevima.

25. tu exaudies de caelo, et propitiare peccato populi tui Israel et reduc eos in terram, quam dedisti eis et patribus eorum.

26. Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,

26. Si clauso caelo pluvia non fluxerit propter peccata populi, et deprecati te fuerint in loco isto et confessi nomini tuo et conversi a peccatis suis, cum eos afflixeris,

27. tada èuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi mu valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu.

27. exaudi de caelo, Domine, et dimitte peccata servorum tuorum et populi tui Israel, doce eos viam bonam, per quam ingrediantur, et da pluviam terrae, quam dedisti populo tuo ad possidendum.

28. Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština,

28. Fames si orta fuerit in terra et pestilentia, uredo et aurugo et locusta et bruchus et hostes, vastatis regionibus, portas eius obsederint, omnisque plaga et infirmitas presserit,

29. poèuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god èovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu,

29. si quis de populo tuo Israel fuerit deprecatus cognoscens plagam et infirmitatem suam et expanderit manus suas ad domum hanc,

30. usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi

30. tu exaudi de caelo, de loco habitationis tuae, et propitiare et redde unicuique secundum vias suas, quia nosti cor eius; tu enim solus nosti corda filiorum hominum,

31. da te se boje iduæi tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim oèevima.

31. ut timeant te et ambulent in viis tuis cunctis diebus, quibus vivunt super faciem terrae, quam dedisti patribus nostris.

32. Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi velièine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako doðe i pomoli se u ovom Domu,

32. Externum quoque, qui non est de populo tuo Israel, si venerit de terra longinqua propter nomen tuum magnum et propter manum tuam robustam et brachium tuum extentum, et oraverit in loco isto,

33. usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.

33. tu exaudies de caelo firmissimo habitaculo tuo et facies cuncta, pro quibus invocaverit te ille peregrinus, ut sciant omnes populi terrae nomen tuum et timeant te sicut populus tuus Israel et cognoscant quia nomen tuum invocatum est super domum hanc, quam aedificavi.

34. Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu,

34. Si egressus fuerit populus tuus ad bellum contra adversarios suos per viam, in qua miseris eos, et oraverint te contra viam, in qua civitas haec est, quam elegisti, et domus, quam aedificavi nomini tuo,

35. usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu.

35. tu exaudies de caelo preces eorum et obsecrationem, et facies iudicium eorum.

36. Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju,

36. Si autem peccaverint tibi — neque enim est homo, qui non peccet — et iratus fueris eis et tradideris hostibus, et captivos duxerint eos in terram longinquam vel propinquam,

37. pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo'

37. et conversi in corde suo in terra, ad quam captivi ducti fuerant, egerint paenitentiam et deprecati te fuerint in terra captivitatis suae dicentes: “Peccavimus, inique fecimus, iniuste egimus”;

38. i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,

38. et reversi fuerint ad te in toto corde suo et in tota anima sua in terra captivitatis suae, ad quam ducti sunt, et oraverint te contra viam terrae suae, quam dedisti patribus eorum, et urbis, quam elegisti, et domus, quam aedificavi nomini tuo,

39. usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, uèini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.

39. ut exaudias de caelo, de loco habitationis tuae, preces eorum et supplicationes eorum et facias iudicium et dimittas populo tuo, qui peccavit tibi;

40. Sada, Bože moj, neka tvoje oèi budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu!

40. tu es enim Deus meus. Aperiantur, quaeso, oculi tui, et aures tuae intentae sint ad orationem, quae fit in loco isto.

41. Pa sada ustani, o Bože Jahve, poði k svojem poèivalištu, ti i Kovèeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveæenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreæi!

41. Nunc igitur consurge, Domine Deus, in requiem tuam, tu et arca fortitudinis tuae; sacerdotes tui, Domine Deus, induantur salutem, et sancti tui laetentur in bonis.

42. Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!"

42. Domine Deus, ne averteris faciem christi tui; memento misericordiarum David servi tui”.