Encontrados 130 resultados para: Bel

  • Mešezabel, Sadok, Jadua, (Knjiga Nehemijina 10, 22)

  • Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. (Knjiga Nehemijina 11, 24)

  • Ovo su sveæenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, (Knjiga Nehemijina 12, 1)

  • Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove odreðene za pjevaèe i vratare. Davali su levitima posveæene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim. (Knjiga Nehemijina 12, 47)

  • Odaslaše zbog toga glasnike na podruèje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. (Judita 4, 4)

  • Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suèelice Ezdrelonu. (Judita 7, 3)

  • Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, suèelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreæi golemo mnoštvo. (Judita 7, 18)

  • Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. (Knjiga o Jobu 15, 26)

  • Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. (Psalmi 119, 109)

  • Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na podruèju Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. (Prva knjiga o Makabejcima 9, 2)

  • pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati. (Knjiga Mudrosti 14, 4)

  • Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. (Knjiga Mudrosti 18, 9)


“Deus ama quem segue o caminho da virtude.” São Padre Pio de Pietrelcina