Encontrados 203 resultados para: ženu

  • Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku. (Knjiga Postanka 2, 22)

  • Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. (Knjiga Postanka 2, 24)

  • Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!" (Knjiga Postanka 4, 1)

  • Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. (Knjiga Postanka 4, 17)

  • Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." (Knjiga Postanka 4, 25)

  • Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Knjiga Postanka 11, 31)

  • Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, (Knjiga Postanka 12, 5)

  • Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. (Knjiga Postanka 12, 15)

  • Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" (Knjiga Postanka 12, 19)

  • Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. (Knjiga Postanka 16, 3)

  • Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" (Knjiga Postanka 19, 15)

  • Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. (Knjiga Postanka 19, 16)


“Para que se preocupar com o caminho pelo qual Jesus quer que você chegue à pátria celeste – pelo deserto ou pelo campo – quando tanto por um como por outro se chegará da mesma forma à beatitude eterna?” São Padre Pio de Pietrelcina