1. U isto se vrijeme Antioh sramotno vraæao iz perzijskih krajeva.

2. Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljaèkati hram i zaposjesti grad. Ali se puèanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaèiti.

3. Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima.

4. Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaèu kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se veæ nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Naèinit æu od Jeruzalema, kad onamo doðem, židovsko groblje."

5. Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeèivom i nevidljivom bolešæu. Èim je izgovorio onu rijeè, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi.

6. Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neèuvene muke.

7. On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajuæi plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poišèaši sve udove na tijelu.

8. On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oèitovala na njemu Božja sila,

9. jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao gaðenje u svoj vojsci.

10. Malo prije mišljaše da dohvaæa nebeske zvijezde, a sada ga više nitko, zbog nepodnošljiva smrada, nije mogao pratiti.

11. Istom sada, sav skršen bolima, poèe popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bièem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od èasa do èasa poveæavale boli.

12. Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednaèuje!"

13. Ali taj se zloèinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja.

14. Obeæavao je da æe Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;

15. da æe s Atenjanima izjednaèiti sve Židove, koje inaèe nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;

16. da æe najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da æe mu mnogostruko vratiti sve sveto posuðe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka;

17. i napokon da æe i sam postati Židov i da æe krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoæ.

18. Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako:

19. "Odliènim graðanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeæi im zdravlje i dobru sreæu!

20. Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo

21. rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opæe dobro.

22. Ne oèajavam zbog svog stanja nego se èvrsto nadam da æu se iz bolesti izvuæi.

23. Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika,

24. da se, bude li neoèekivanih dogaðaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajuæi kome je on prepustio upravu poslovima.

25. Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i èekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam veæ više puta, polazeæi u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporuèio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo.

26. Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroèinstava koje sam vam svima pojedinaèno uèinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni saèuvate i prema mome sinu.

27. Zaista sam uvjeren da æe on savjesno slijediti moje nakane i blago i èovjekoljubivo postupati s vama."

28. Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najužasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuðoj zemlji, u pustim planinama završio život.

29. Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.





“Um dia você verá surgir o infalível triunfo da justiça Divina sobre a injustiça humana”. São Padre Pio de Pietrelcina