1. I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete, izlijte sedam èaša gnjeva Božjega na zemlju!"

2. Ode prvi i izli svoju èašu na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

3. Drugi izli svoju èašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te izginu sve živo u moru.

4. Treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.

5. I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio!

6. Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"

7. I zaèujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"

8. Èetvrti izli svoju èašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.

9. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.

10. Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke

11. i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obratiše od djela svojih.

12. Šesti izli svoju èašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva.

13. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha neèista, kao žabe.

14. To su dusi zloduha što èine znamenja, a poðoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

15. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i èuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!

16. I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

17. I sedmi izli svoju èašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe jak glas i viknu: "Svršeno je!"

18. I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.

19. I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz èaše vina gnjevne srdžbe Božje.

20. I pobjegoše svi otoci, išèezoše gore,

21. a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bijaše silno veliko.



Livros sugeridos


“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.