1. A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.

2. Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.

3. Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu.

4. Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè progovoriti.

5. Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga još više zamrze.

6. "Poslušajte", reèe im, "san što sam ga usnio!

7. Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."

8. Njegova ga braæa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoæeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova prièanja o snovima.

9. Usni on još jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"

10. Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?"

11. I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.

12. Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema.

13. Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

14. Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.

15. Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?"

16. "Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?"

17. A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu.

18. Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju.

19. I jedan drugom reèe: "Eno stiže onaj sanjar!

20. Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!"

21. Ali kad je to èuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reèe: "Nemojmo oduzimati njegova života!

22. Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.

23. Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kiæenu što je bila na njemu;

24. pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.

25. Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

26. Tada reèe Juda svojoj braæi: "Što æemo postiæi ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?

27. Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju.

28. Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

29. Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji, razdere svoju odjeæu.

30. A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?"

31. A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u krv.

32. Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."

33. Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

34. I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.

35. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

36. A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.



Livros sugeridos


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.