1. Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdoðani èuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poèele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše.

2. Zakleše se svi zajedno da æe napasti Jeruzalem i da æe nas smesti.

3. Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noænu stražu da bismo zaštitili grad.

4. A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!"

5. A naši neprijatelji rekoše: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!"

6. A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!"

7. Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s maèevima, kopljima i lukovima.

8. Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braæu, za sinove i kæeri svoje, za žene i kuæe svoje!"

9. Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu.

10. Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina,

11. koji je gradio zid. I nosaèi tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje.

12. Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok. Trubaè je stajao kraj mene.

13. Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:

14. skupite se oko nas na mjesto gdje èujete glas trube, a Bog naš borit æe se za nas."

15. Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima.

16. U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi."

17. Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.



Livros sugeridos


“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.