1. Zato bijahu primjereno kažnjeni sliènim životinjama i muèeni mnoštvom kukaca.

2. A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroèinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.

3. I tako Egipæanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno.

4. Na tlaèitelje morade doæi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško muèeni neprijatelji njihovi.

5. I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.

6. Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak èas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

7. Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, veæ zbog tebe, Spasitelju sviju!

8. Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.

9. Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.

10. A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoæ pritekla te ih iscijelila.

11. Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobroèinstva.

12. Jer njih nije lijeèila ni trava ni melem nego tvoja rijeè, o Gospode, koja lijeèi sve.

13. Ti imaš vlast nad životom i smræu, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.

14. Èovjek može svojom zloæom ubiti, ali kad duh izaðe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.

15. Ruci se tvojoj ne može uteæi.

16. Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih neèuven dažd i tuèa, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.

17. A najèudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešæa moæ, jer se svemir borio za pravednike.

18. Èas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;

19. èas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake.

20. A narod si svoj hranio hranom anðeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugaðao svakom ukusu.

21. Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugaðao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.

22. Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeæi se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuèi i bljeskao u daždu,

23. dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.

24. Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:

25. zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,

26. da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, nauèili kako èovjeka na hrane razlièiti plodovi, nego rijeè tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;

27. jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunèane,

28. da bi se znalo kako treba sunce preteæi i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.

29. Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.



Livros sugeridos


“Faltar com a caridade¨¦ como ferir a pupila dos olhos de Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.