1. Spomenuti Šimun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je rovario protiv Heliodora i uprilièio onu nesreæu.

2. Dobroèinitelja grada, zaštitnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za zakone on se usudio nazvati državnim neprijateljem.

3. Mržnja se toliko raspirila da je neki Šimunov pristaša poèinio umorstva.

4. Onija je bio svjestan da je takvo suparništvo muèno i da Menestejev sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, potièe Šimuna na zloæu;

5. zato se uputi kralju, ne da svoje sugraðane tuži, nego radi opæe i pojedinaène koristi sveg naroda.

6. Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja veæ nemoguæe održavati javni mir i da se Šimun neæe okaniti svoje ludosti.

7. Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se doèepa velikog sveæeništva.

8. Sastavši se s kraljem, obeæa mu tri stotine i šezdeset talenata srebra i još osamdeset talenata na ime drugog dohotka.

9. Osim toga, obeæao je da æe platiti još stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko graðanstvo.

10. Kad je kralj pristao, Jason, èim se doèepao vlasti, prevede svoje sunarodnjake grèkome naèinu života.

11. Ukide sloboštine koje je kralj iz èovjekoljublja bio podijelio Židovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji æe kasnije poæi u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, rušio je zakonite graðanske ustanove i uvodio nove protuzakonite obièaje.

12. Namjerno je dao ispod tvrðave sagraditi borilište, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom.

13. Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav sveæenik, helenizam je tako ojaèao a strana moda uzela toliko maha

14. da sveæenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziruæi Hram i zanemarujuæi žrtve, na poziv zveèke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu.

15. Ne držeæi ništa do èasti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske poèasti.

16. Zato ih je upravo snašla teška nevolja: postadoše im neprijatelji i krvnici baš oni koje su živo nastojali nasljedovati u naèinu života i u svemu im biti slièni.

17. Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to æe pokazati iduæe razdoblje.

18. Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazoènosti, održavala petogodišnja natjecanja,

19. poslao je zloèinaèki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko graðanstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za žrtvu Heraklu. No èak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za žrtvu nego za nešto drugo.

20. Tako je, dakle, novac koji je pošiljalac odredio za žrtvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potrošen za gradnju brodova sa tri reda vesala.

21. Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustolièenju kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je došao u Jopu, odakle se zaputio u Jeruzalem.

22. Velièanstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i klicanje. Poslije isto tako uðe s vojskom u Feniciju.

23. Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog Šimuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rješenje nekih hitnih poslova.

24. A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajuæi dojam ugledna èovjeka, isposlova sebi velikosveæenièku èast, nudeæi tri stotine srebrnih talenata više nego Jason.

25. Primivši, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo nièega što bi bilo dostojno velikosveæeništva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri.

26. I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobjeæi u Amanitidu.

27. Menelaj se, doduše, èvrsto držao vlasti, ali kralju nije nikako plaæao obeæanih svota,

28. iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrðave, koji je bio ovlašten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju.

29. Menelaj je morao prepustiti veliko sveæeništvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana.

30. Dok se to zbivalo, pobunili se Taršani i Malošani zbog toga što su im gradove darovali u miraz kraljevoj inoèi Antiohidi.

31. Kralj je, dakle, brže otišao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika.

32. Menelaj, raèunajuæi da mu se pružila zgodna prilika, prisvoji nešto zlatnog posuða iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima.

33. Kad je Onija o tom primio toène obavijesti, oštro ga prekori, pošto se prije povukao u grad-utoèište Dafnu kod Antiohije.

34. Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj doðe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajuæi doduše, iziðe iz utoèišta, a on ga smjesta ubi, ne mareæi za pravdu.

35. Zbog nepravednog umorstva toga èovjeka silno su se ogorèili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda.

36. Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, doðe preda nj poslanstvo Židova iz razlièitih gradova te mu se potuži; njima su se pridružili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije.

37. Antioh, jako ožalošæen i ganut, zaplaka sjeæajuæi se pokojnikove mudrosti i razboritosti.

38. Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plašt, razdera mu odijelo i provede ga èitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbožno ubio Oniju; tu ubojicu smaknuše. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslužio.

39. Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poèinio mnogo svetogrdnih kraða. Kad se o tom nadaleko proširio glas, puk se diže protiv Lizimaha, ali se veæ mnogo zlatnine raznijelo.

40. Protiv pobunjenog mnoštva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoruža oko tri tisuæe ljudi i prvi poèe vršiti nasilja, u kojima je èetovoða bio neki Auran, èovjek poodmakle dobi i nipošto manje bezumnosti.

41. Kad su ljudi vidjeli da æe ih Lizimah napasti, pograbiše jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabiše pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navališe na Lizimahove ljude.

42. Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice.

43. Zbog toga bi podignuta tužba protiv Menelaja.

44. Kad je kralj došao u Tir, tri su èovjeka što ih je poslalo veliko vijeæe branila pravednost svoje stvari.

45. Menelaj, videæi da æe izgubiti, obeæa Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja.

46. Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku.

47. I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt.

48. Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuða smjesta podniješe nepravednu kaznu.

49. Èak su im i Tirani, zgražajuæi se nad takvom zloæom, priredili sveèani ukop.

50. Zbog lakomosti vlastodržaca Menelaj se ipak održi na vlasti; napredujuæi u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugraðana.



Livros sugeridos


“É sempre necessário ir para a frente, nunca para trás, na vida espiritual. O barco que pára em vez de ir adiante é empurrado para trás pelo vento.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.