1. Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje èetrnaestoga dana prvoga mjeseca.

2. Postavio je sveæenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu.

3. Zatim je rekao levitima koji su pouèavali sve Izraelce i bili posveæeni Jahvi: "Metnite sveti Kovèeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu!

4. I pripravite se po otaèkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon.

5. Stojte u Svetinji po redovima otaèkih domova svoje braæe, obiènoga puka, i po redu levitskoga otaèkog doma.

6. I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju braæu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija."

7. Jošija je darovao obiènom puku od sitne stoke jaganjaca i jariæa, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisuæa, i tri tisuæe goveda, sve to s kraljeva imanja.

8. Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveæenicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su sveæenicima za Pashu dvije tisuæe i šest stotina jaganjaca i jariæa i tri stotine goveda.

9. A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braæa Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuæa grla sitne stoke i pet stotina goveda.

10. A kad je bila ureðena služba, stali su sveæenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi.

11. Klali su Pashu, a sveæenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu.

12. Onda su pripravili paljenice da ih dadu obiènom puku po redovima otaèkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su uèinili i s govedima.

13. Pekli su Pashu na ognju po obièaju, a ostale su posveæene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu obiènom puku.

14. Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveæenicima, jer su sveæenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noæi; zato su leviti pripravljali sebi i sveæenicima, Aronovim sinovima.

15. A pjevaèi, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova braæa leviti pripravljala sve.

16. Tako je bila ureðena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije.

17. Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova.

18. Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa sveæenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima.

19. Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja.

20. Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj.

21. Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poruèio: "Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!"

22. Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaèio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih rijeèi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju.

23. Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reèe slugama: "Izvedite me jer sam teško ranjen."

24. Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom.

25. I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevaèi i pjevaèice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u obièaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama.

26. Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu,

27. svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.





“A mulher forte é a que tem temor de Deus, a que mesmo à custa de sacrifício faz a vontade de Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina