1. Neki pak èovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje

2. pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.

3. Petar mu reèe: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?

4. Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoæ prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odluèio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"

5. Kako Ananija èu te rijeèi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to èuli.

6. Nato ustanu mladiæi, poviju ga, iznesu i pokopaju.

7. Nakon otprilike tri sata uðe njegova žena ne znajuæi što se dogodilo.

8. Petar joj reèe: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko."

9. A Petar æe joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe æe iznijeti!"

10. Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiæi uðu, naðu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.

11. I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to èuli.

12. Po rukama se apostolskim dogaðala mnoga znamenja i èudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.

13. Nitko se drugi nije usuðivao pridružiti im se, ali ih je narod velièao.

14. I sve se više poveæavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu

15. tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.

16. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neèistih duhova, i svi bi ozdravljali.

17. Onda se podiže veliki sveæenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska.

18. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

19. Ali anðeo Gospodnji noæu otvori vrata tamnice, izvede ih i reèe:

20. "Poðite i postojano u Hramu navješæujte narodu sve rijeèi Života ovoga."

21. Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te nauèavali. Uto stiže veliki sveæenik i njegove pristaše, sazovu Vijeæe i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.

22. Kad stražari stigoše onamo, ne naðoše ih u tamnici pa se vrate i jave:

23. "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i èuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naðosmo."

24. Kad su hramski zapovjednik i veliki sveæenici èuli te rijeèi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.

25. Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uèe narod."

26. Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

27. Dovedoše ih i privedoše pred Vijeæe. Veliki ih sveæenik zapita:

28. "Nismo li vam strogo zabranili uèiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoæete na nas navuæi krv toga èovjeka."

29. Petar i apostoli odvrate: "Treba se veæma pokoravati Bogu negoli ljudima!

30. Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.

31. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaèetnika i Spasitelja da obraæenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.

32. I mi smo svjedoci tih dogaðaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju."

33. Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.

34. Ali ustade u Vijeæu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude naèas izvedu

35. pa æe vijeænicima: "Izraelci, dobro promislite što æete s tim ljudima.

36. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeæi da je netko, i uza nj prista oko èetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.

37. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuèe narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.

38. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast æe;

39. ako li je pak od Boga, neæete ga moæi uništiti - da se i s Bogom u ratu ne naðete." Poslušaju ga

40. pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.

41. Oni pak odu ispred Vijeæa radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

42. I svaki su dan u Hramu i po kuæama neprestance uèili i navješæivali Krista, Isusa.





“O Coração de Jesus não deixará cair no vazio a nossa oração se ela for plena de fé e de confiança.” São Padre Pio de Pietrelcina