1. Nato Agripa reèe Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti:

2. "Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,

3. jer ti najbolje poznaješ židovske obièaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj."

4. "Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi.

5. Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoæe, svjedoèiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.

6. I sada stojim pred sudom zbog nade u obeæanje koje Bog dade ocima našim

7. i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noæu i danju služeæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.

8. Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"

9. "Pa i ja sam nekoæ smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareæanina.

10. To sam i èinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih sveæenika dobih punomoæ, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali

11. i po svim ih sinagogama èesto muèenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih èak i u tuðim gradovima."

12. "Radi toga poðoh u Damask s punomoæi i ovlaštenjem velikih sveæenika

13. kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.

14. Pošto popadasmo na zemlju, zaèuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praæakati.'

15. Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš!

16. Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što æu ti pokazati.

17. Izbavit æu te od naroda i od pogana kojima te šaljem

18. da im otvoriš oèi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu meðu posveæenima.'"

19. "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viðenju.

20. Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješæivah da se pokaju i obrate k Bogu i èine djela dostojna obraæenja.

21. Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti.

22. Ali s pomoæu Božjom sve do dana današnjega svjedoèim, evo, malu i veliku, ne govoreæi ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:

23. da æe Krist trpjeti i da æe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješæivati narodu i poganima."

24. Dok se on tako branio, Fest æe mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."

25. "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeèi istine i razbora kazujem.

26. Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.

27. Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!"

28. Agripa æe Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršæaninom postah!"

29. Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!"

30. Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.

31. Udaljujuæi se govorili su meðu sobom: "Ovaj èovjek ne èini ništa èime bi zaslužio smrt ili okove."

32. Agripa pak reèe Festu: "Ovaj bi èovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara."



Livros sugeridos


“Nossa Senhora está sempre pronta a nos socorrer, mas por acaso o mundo a escuta e se emenda?” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.