1. Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj palaèi,

2. kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.

3. I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaèi.

4. Doðoše gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reæi njezino znaèenje.

5. Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

6. "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znaèenje.

7. Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

8. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.

9. Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poèivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

10. Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba,

11. silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

12. U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!

13. Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim!

14. Tako su presudili Stražari, tako su odluèili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoæe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!'

15. Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reæi; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

16. Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima!

17. Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji,

18. krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:

19. to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

20. A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' -

21. ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevišnjega što æe se ispuniti na mom gospodaru kralju:

22. Izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe.

23. A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se kraljevstvo obnoviti èim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.

24. Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi ti potrajala sreæa."

25. Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

26. Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuæi babilonskim kraljevskim dvorom,

27. kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga velièanstva?"

28. Još bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

29. bit æeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoæe."

30. I smjesta se rijeè izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeðaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pandže.

31. "Pošto se navršiše odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleæi i uzvisujuæi onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

32. Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'

33. U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina još poraste.

34. Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."



Livros sugeridos


“Uma Missa bem assistida em vida será mais útil à sua salvação do que tantas outras que mandarem celebrar por você após sua morte!” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.