Ezekiel, 26
1. Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doðe mi rijeè Jahvina:
1. Et factum est in undecimo anno, prima mensis, factus est sermo Domini ad me dicens:
2. "Sine èovjeèji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit æu se: on je opustošen' -
2. “Fili hominis, pro eo quod dixit Tyrus de Ierusalem: “Euge, confracta est porta populorum! Conversa est ad me; quae erat plena, deserta est”,
3. stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, diæi æu na te silne narode, kao što more valove diže!
3. propterea haec dicit Dominus Deus: Ecce ego super te, Tyre, et ascendere faciam ad te gentes multas, sicut ascendit mare fluctuans;
4. Porušit æe zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja æu mu i prašinu pomesti, naèinit' od njega peæinu golu!
4. et dissipabunt muros Tyri et destruent turres eius, et radam pulverem eius de ea, et dabo eam in limpidissimam petram.
5. Bit æe sušilište mreža. Jer ja rekoh! - rijeè je Jahve Gospoda. I narodima plijen æe postati.
5. Siccatio sagenarum erit in medio maris, quia ego locutus sum, ait Dominus Deus; et erit in direptionem gentibus.
6. A sve kæeri njegove od maèa æe pasti u polju! Znat æe da sam ja Jahve!'
6. Filiae quoque eius, quae sunt in agro, gladio interficientur, et scient quia ego Dominus.
7. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, èetama i mnoštvom naroda!
7. Quia haec dicit Dominus Deus: Ecce ego adducam ad Tyrum Nabuchodonosor, regem Babylonis, ab aquilone, regem regum, cum equis et curribus et equitibus et coetu populoque magno.
8. Kæeri æe tvoje u polju maèem posjeæi! Protiv tebe diæi æe kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiæ' protiv tebe štitove.
8. Filias tuas, quae sunt in agro, gladio interficiet, et circumdabit te munitionibus et comportabit aggerem in gyro et levabit contra te clipeum
9. Na zidove æe tvoje upraviti zidodere i tvoje æe kule kukama oborit'!
9. et vineas et arietes temperabit in muros tuos et turres tuas destruet in armatura sua.
10. Od nebrojenih konja njegovih svega æe te prašina prekriti, a od štropota konjanika i toèkova i bojnih kola njihovih zadrhtat æe zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen.
10. Inundatione equorum eius operiet te pulvis eorum, a sonitu equitum et rotarum et curruum movebuntur muri tui, dum ingressus fuerit portas tuas quasi per introitus urbis dissipatae.
11. Kopitima svojih konja zgazit æe ti sve ulice; narod tvoj maèem æe pobiti i srušiti stupovlje tvoje.
11. Ungulis equorum suorum conculcabit omnes plateas tuas, populum tuum gladio caedet, et columnae tuae fortissimae in terram corruent.
12. Poplijenit æe bogatstvo tvoje, tvoje æe razgrabiti blago! Razorit æe tvoje zidine i kuæe tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more æe pobacati!
12. Vastabunt opes tuas, diripient negotiationes tuas et destruent muros tuos et domos tuas praeclaras subvertent et lapides tuos et ligna tua et pulverem tuum in medio aquarum ponent.
13. A ja æu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neæe èuti!
13. Et quiescere faciam tumultum canticorum tuorum, et sonitus cithararum tuarum non audietur amplius,
14. Pretvorit æu te u peæinu golu, postat æeš sušilište mrežÄa. Više se nikad neæeš podiæi, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijeè je Jahve Gospoda."
14. et dabo te in limpidissimam petram; siccatio sagenarum eris, nec aedificaberis ultra, quia ego locutus sum, dicit Dominus Deus.
15. Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neæe li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci?
15. Haec dicit Dominus Deus Tyro: Numquid non a sonitu ruinae tuae et gemitu interfectorum tuorum, cum occisi fuerint in medio tui, commovebuntur insulae?
16. I neæe li tada svi morski knezovi siæi s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršæuæi bez prestanka, užasnuti tvojim udesom?
16. Et descendent de sedibus suis omnes principes maris et auferent pallia sua et vestimenta sua varia abicient; et induentur stupore, in terra sedebunt et attoniti et tremefacti stupebunt super te.
17. A zatim æe nad tobom zakukati i reæi ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moæan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?
17. Et assumentes super te lamentum dicent tibi: “Quomodo peristi, quae habitas in mari, urbs inclita, quae fuisti fortis in mari cum habitatoribus tuis, quos formidabant universi!
18. Sada na dan pada tvojega otoci æe zadrhtati, otoci u moru prestravit æe se zbog propasti tvoje!'
18. Nunc stupebunt naves in die ruinae tuae, et turbabuntur insulae in mari ob exitum tuum”.
19. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju,
19. Quia haec dicit Dominus Deus: Cum dedero te urbem desolatam sicut civitates, quae non habitantur, et adduxero super te abyssum, et operuerint te aquae multae,
20. spustit æu te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit æu te u najdublje zemljine predjele, u vjeènu samoæu, s onima što u grob siðoše, da se više ne vratiš u zemlju živih.
20. detraham te cum his, qui descendunt in lacum, ad populum pristinum et collocabo te in profundis terrae sicut ruinas a saeculo cum his, qui descendunt in lacum, ut non habiteris et consistas in terra viventium;
21. Pretvorit æu te u užas i više te neæe biti. Tražit æe te, ali te više nikad neæe naæi!' - rijeè je Jahve Gospoda."
21. in nihilum redigam te, et non eris et requisita non invenieris ultra in sempiternum”, dicit Dominus Deus.
